Bivši hrvatski košarkaški reprezentativac Toni Kukoč uvršten je u subotu u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu, a uveo ga je jedan od najboljih košarkaša svih vremena i njegov suigrač u Chicago Bullsima Michael Jordan. U prigodnom govoru Kukoč je istaknuo da je uvijek više cijenio uspjeh momčadi od individualnog.

Chicago Bullsi su ga za Kuću slavnih nominirali 2014. godine, a Kukoč je u nju ušao iz osmog pokušaja. On je peti Hrvat kojima ima svoje mjesto u toj kući. Prije njega ta je čast ukazana Krešimiru Ćosiću 1996. godine, Draženu Petroviću 2002. godine, Mirku Novoselu 2007. i Dinu Rađi 2018. godine.

Na početku svog obraćanja Kukoč je ispričao jednu anegdotu.

“Moj otac je bio ključan što sam počeo baviti sportom. I sada ću vam ispričati jednu anegdotu. On je ludo volio naš nogometni klub (Hajduk) a moj škola je bila blizu mom domu i jednom prilikom dok sam imao ispit moj otac se popeo na krov zgrade i kad je naš klub poveo on je povikao ‘Toni vodimo 1-0’. Kad smo ponovno zabili ponovno je uzviknuo rezultat. Nakon toga učitelj je uvidio što se događa i kako bi spriječio da ometa čitav razred poslao me doma. Na svu sreću prošao sam ispit. To je moj tata”, kazao je Kukoč.

“Počeo sam sa sportom kada sam imao osam godina, sa stolnim tenisom i nogometom, a sa 15 sa košarkom. Moju karijeru su definirala dva tima – Jugoplasitika iz Splita i Chicago Bulls. Split, moj rodni grad je jedan od najvećih sportskih gradova u povijesti i dao je jako puno velikih sportskih imena”, napomenuo je.

Kukoč se osvrnuo i na trenere koji su radili s s njim: “U mojom počecima treneri koji su me formirali bili su Igor Karković, Petar Bezelj i Zoran Grašo, a Slavko Trninić me naučio osnovama košarke i bio je ključan što sam postao košarkaš kakav sam bio. Imao sam sreće što sam radio sa pokojnim Krešom Ćosićem, Mokom Slavnićem i dvoje trenera s kojima sam osvojio osvojio europske trofeje, Božidarom Maljkovićem i Željkom Pavličevićem. Također, želim se zahvaliti svojim suigračima koji su me dok sa bio mlad tjerali da budem bolji igrač, bolji čovjek i bolji suigrač. Dino Rađa je najpoznatiji od svih, ali sve ih volim i poštujem.”

“U međunarodnoj karijeri igrao sam za dvije zemlje – Jugoslaviju i Hrvatsku – i imao sam velikih uspjeha s njima. Želim se zahvaliti trenerima koji su me vodili u jugoslavenskim selekcijama Rusmiru Haliloviću, Svetislavu Pešiću i Dušanu Ivkoviću, i dok sa igrao za Hrvatsku Petru Skansiju, Aleksandru Petroviću i Pinu Gjergji. Igrao sam s velikim imenima u tim reprezentacijama koji su i sami članovi Kuće slavnih, poput pokojnog Dražena Petrovića, Dine Rađe, Vlade Divca”, dodao je.

Prisjetio se i OI 1992. kada je reprezentacija Hrvatske osvojila srebro, izgubivši u finalu od moćnog američkog Dream Teama.

“Želim se zahvaliti Michaelu Jordanu i Scottieu Pippenu što su me ‘razbili’ na Olimpijskim igrama 1992. i tjerali me da radim još više kako bih bio važan član Bullsa. Veliko hvala Jerryju Reinsdorfu (vlasniku Bullsa) i pokojnom Jerryju Krauseu (generalni menadžer) koji su inzistirali da dođem u Chicago i koji su vjerovali u mene kad nije bilo uobičajeno da neamerički košarkaši igraju u NBA ligi”, rekao je Kukoč.

Istaknuo je da su Chicago i njegovi građani prihvatili njega i obitelj od početka. “Zahvaljujem im na njihovoj podršci. Imao sam tri nevjerojatne godine kada smo osvajali naslove, igrajući za najboljeg trenera Phila Jacksona i trenirajući i učeći od Jordana, Pippena, Rodmana, ali i drugih. Uvijek sam govorio da su naši treninzi bili teži od mnogih utakmica koje smo igrali”, kazao je Kukoč i dodao: “Želim spomenuti i druge momčadi za koje sam igrao – Benetton Treviso, Philadelphia 76erse, Atlanta Hawkse i Milwaukee Buckse. Imao sam odlične trenutke s njima i svima im se zahvaljujem.”

“Ima još dosta ljudi koje nisam večeras spomenuo. Hvala svim prijateljima koji su došli na ovu ceremoniju. Uvijek sam više cijenio uspjeh momčadi od individualnog i sada kada stojim ovdje mogu reći da sam bio u pravu”, zaključio je Kukoč te se zahvalio roditeljima i obitelji koji su sve vrijeme bili uz njega.

SN

Leave a Reply