Usljed u početku bezazlene prepirke sa neznancem i neodgovornosti ljekara, ugašen je život 17-godišnjeg košarkaša za kojeg se vjerovalo da će ˝pokoriti˝ američki kontinent
Benjamin Ben Wilson Junior, kojeg su zvali Benji (203 cm), bio je talentovani košarkaš iz Čikaga, najbolji u svojoj generaciji u cijeloj Americi. Tokom sukoba sa učenikom iz druge škole, 20. novembra 1984. godine upucan je sa dva hica, a usljed zadobijenih povreda, preminuo je narednog jutra u 17. godini života.
Kao dijete, u osnovnoj je školi zavolio košarku i počeo je trenirati, a kako je odrastao i napredovao, porodica i prijatelji su sve više bili svjesni da je toliko talentiran da bi jednog dana mogao biti jedan od najboljih, ako ne i najbolji američki košarkaš.
U to vrijeme, Sjedinjene Američke Države zahvatila je ˝narkomanska epidemija˝, a kako mu je stariji brat Curtis Glenn već bio ovisan o drogama, porodica se trudila zaštititi Wilsona od neprilika te vrste. Inače, tada je i stopa kriminala u Čikagu bila izuzetno visoka, naročito u naselju gdje je porodica Wilson stanovala i okolini.
U julu 1984. Wilson je prisustvovao kampu koji je održan u Princetonu, gdje su skauti i treneri pratili srednjoškolce, da bi po okončanju jednosedmičnog kampa bio ocijenjen kao najbolji srednjoškolski igrač u Americi. Kako se približavao kraj srednjoškolskog obrazovanja, Wilson je dobio stipendiju na tri univerziteta: University of Illinois, DePaul University i Indiana University. Trebao je samo da odabere…
Da bi riješio nesuglasice sa svojom djevojkom Jetun Rush, Wilson je 20. novembra 1984. izostao s ručka sa saigračima. Iako su gotovo od djetinjstva bili zajedno, Rush ga je, iz njemu nejasnih razloga, počela izbjegavati, ne dozvoljavajući mu ni da vidi njihovog dvojmjesečnog sina Brandona. U žaru prepirke, pokušavajući je nagovoriti da prizna o čemu je riječ, Wilson je zgrabio Rush, a u nastojanju da ih razdvoji, umiješao se jedan nastavnik kojeg je Wilson oborio na tlo, nakon čega mu je rečeno da će biti privremeno udaljen iz škole.
Billy Moore, učenik obližnje srednje škole, došao je naoružan pištoljem pred školu koju je Wilson pohađao kako bi se osvetio za pljačku svoje rodice, kojoj je drugi učenik oteo 10 dolara. Moore i njegov prijatelj Omar Dixon stigli su kada se incident između Wilsona i njegove djevojke već gotovo mirno riješio, a odlučili su ispred pričekati prijateljicu Ericu Murphy.
Prilikom odlaska, Wilson se sudario sa Mooreom, koji ga je upozorio da gleda kuda hoda. Počeli su se prepirati, a zatim je Wilson nasrnuo na Moorea. Dok ih je Rush pokušavala razdvojiti, Moore je izvadio 22-milimetarski revolver. Došlo je do pucnjave nakon koje su Moore i Dixon pobjegli, a Wilson je ostao ležati krvav sa dvije prostrijelne rane.
Oko njega se počelo okupljati sve više učenika, a hitna pomoć pozvana je u 12:37 sati.
Kako se ni do 13:20 sanitet nije pojavio, Wilsonov trener Bob Hambric krenuo je po svoje vozilo kako bi ranjenog igrača prevezao u najbližu bolnicu. U tom se trenutku pojavila hitna pomoć, ali prema izvještaju čikaških hitnih službi, Wilson nije uveden u operacijsku salu ni do 15:14 sati.
Njegovi prijatelji iz tima do jutra su ostali u zbornici prateći vijesti koje su se, prema riječima Terija Sampsona, iz sata u sat pogoršavale. U početku su vijesti bile obećavajuće pozitivne. Rečeno im je da će se Wilson ubrzo oporaviti i zaigrati u državnom play off-u. Zatim su dobili vijest da će možda pauzirati jednu godinu, pa da više nikada neće moći igrati, a onda i da se ljekari bore za njegov život.
Rano narednog jutra njegovoj je majci rečeno da joj sina u životu održavaju samo aparati, nakon čega je Mary Wilson odlučila da se aparati isključe, a Ben je umro.
Ubrzo nakon pucnjave, Erica Murphy zatekla je Moorea kako sjedi u njenom stanu i iz vijesti na televiziji pokušava saznati u koga je pucao. Te večeri policija ga je uhapsila, a zatim i Dixona. Godinu poslije im je presuđeno: Moore je osuđen na zatvorsku kaznu od 40, a Dixon od 30 godina.
Wilsonovi saigurači odlučili su nastaviti sa utakmicama kako je i bilo planirano, a u finalu su pobijedili Evanston.
Porodica Wilson tužila je bolnicu zbog odlaganja pružanja medicinske pomoći. Spor je 1992. riješen u korist porodice, koja je dobila nepoznatu visinu novčane odštete.
Dixon je pušten na slobodu 2000. godine, a Moore pet godina poslije, nakon čega je morao odrobijati i kaznu za oružanu pljačku. Moore je u jednom intervjuu tvrdio da Dixon nije bio umiješan u pucnjavu na Wilsona.
Brandon, koji je bio star tek deset sedmica kada mu je otac ubijen, postao je jedan od najboljih srednjoškolskih košarkaša, a igrajući za University of Maryland-Eastern Shore nosio je Wilsonov broj dresa, 25.
Wilsonov saigrač, bivši NBA igrač, Nick Anderson je u znak sjećanja na svog prijatelja, tokom karijere također na dresu nosio broj 25, kao i Juwan Howard, Jabari Parker, te igrač New York Knicks-a Derrick Rose. Slijedeći Nicka Andersona, brojni bivši saigrači (Deon Thomas, Bryant Notree, Calvin Brock i Kendrick Nunn) u nastavku karijere uvijek su birali dres sa brojem 25.
R.BH.
