Na današnji dan 13. septembra 1992. godine Edin Salaharević, jedan od najtalentovanijih košarkaša bivše Jugoslavije, odveden je u smrt. Tog dana porodica Salaharević je zadnji put bila zajedno. Otac Muhamed i Edin su odvedeni u logor Sušica, a Nedim i majka Hatidža su protjerani iz Vlasenice u Kladanj…

Na godišnjicu ubistva Edina Salaharevića razgovarali smo sa nekadašnjim generalnim sekretarom Sloboda Dite iz Tuzle Milošem Bošnjakovićem koji je evocirao uspomene na tada jednog od najtalentovanijih mladih igrača u bivšoj Jugoslaviji.

Kao generalni sekretar KK Sloboda Dita bili ste jedan od inicijatora da se klub oslanja na igrački potencijal proizveden u sopstvenoj omladinskoj školi?

Bošnjaković: Tačno! Bio sam jedan od tvrdih zagovornika ideje da Sloboda Dita treba postati lider u košarci, posebno u sjeveroistočnoj BiH, ostvarujući blisku saradnju sa svim košarkaškim klubovima iz regije, kako bi se pratili mladi talenti u tim klubovima i najnapredniji dovodili u Tuzlu i uključivali u rad mladih selekcija KK Slobode Dite. Jedan sam od zagovornika da klub organizuje svoju jaku omladisnsku školu za što smo imali sve uslove. Bio sam protivnik dovođenja isluženih igrača uglavnom iz Beograda i Sarajeva jer od njih KK Sloboda Dita nije imala velike koristi. Na sreću svih ljubitelja košarke u Tuzli, nisam tada bio jedini koji je tako mislio u KK Sloboda Dita. Uspjeli smo da oformimo jak omladinski pogon. Kao što znate, rezultat toga je osvajanje prvog mjesta juniora Slobode 22. marta 1992. godine na završnom turniru koji je održan Mejdanu. Ta generacija naših juniora, pored Ede, izbacila je četiri – pet reprezentativaca koji su kasnije igrali za različite nacionalne reprezentacije (Hrvatska i Turska) i odigrali po nekoliko stotina utakmica za nacionalne timove. Naravno, želim da naglasim da sam ja bio jedan kamenčić u tom mozaiku, bilo je tu mnogo košarkaških entuzijasta koji su tada mnogo radili sa Slobodinim omladincima. Imena neću spominjati kako nekog ne bih izostavio i time ga povrijedio.

Odigrali ste jednu od presudnih uloga u dolasku tada 15-godišnjeg Edina Salaharevića u Tuzlu. Kako ste saznali za njega?

Bošnjaković: Te godine u naš klub smo doveli trenera Kostu Jankova iz zeničkog Čelika kome smo jasno dali do znanja da je nova klupska strategija da jača svoj omladnski pogon, a ne strategija dovođenja igrača sa strane. On je tu strategiju podržao i počeli smo da pravimo kartoteku perspektivnih dječaka iz naše regije. Tog ljeta on se sa svojom suprugom vraćao sa godišnjeg odmora negdje preko Romanije i Vlasenice te na školskom igralištu ugledao kako klinci igraju košarku. Zaustavio je autobomil i posmatarao dječake. Sjećam se, došao je ujutro u moju kancelariju i ispred mene stavio komadić papira na kome je pisalo Edin Salaharević – Vlasenica. Ispričao mi je čitavu priču o tome šta je vidio na školskom igralištu u Vlasenici. Ja sam istog dana došao do telefonskog broja i stupio u kontakt sa roditeljima Edina Saharevića. Par dana kasnije sam otišao u Vlasenicu da predstavim KK Slobodu Ditu i sebe kao i naše klupske želje i da roditeljima kažem da želim da u Tuzlu vodim Edu da igra košarku i da se školuje.

Edin otac Muhamed, majka Hatidža i mlađani brat Nedim su ostavljali utisak poštene bosanske radnicke porodice. Nisu postavljali nikakve uslove za dolazak Edina u Tuzlu, samo su izražavali bojazan da daju svoje dijete nekom skoro nepoznatom. Majka Hatidža je bila lider u kući i sa njom sam najviše razgovarao o Edinom odlasku u Tuzlu. Shvatio sam jednog momenta da su povjerovali u moja obećanje i molbe da povedem Edu u Tuzlu. U
jednom trenutku mi je Edina majka Hatidža rekla:”Mišo, vodi Edu u Tuzlu, ali ga čuvaj kao svoju kćerku, molim te”. Rekao sam joj prethodno da imam kćerku Mirnu i zato je to tako rekla, nikad te riječi neću zaboraviti. Tako je Edo Salaharević stigao u Tuzlu, moram naglasiti na stručnu preporuku nikog drugog nego Koste Jankova.

Da li ste sve od sebe da spasite mladog košarkaša iz pakla Vlasenice?

Bošnjaković: Ah, to je posebna i duga priča. Dok god su telefonske veze radile u Tuzli, nema čovjeka i institucije koju nisam zvao. Počev od Vlasenice pa sve do Beograda, tadašnji Košarkaški savez Jugoslavije, da nam pomognu da iz Vlasenice izvedemo čitavu porodicu Salaharević. Najkraće rečeno, nisam naišao na čovjeka koji je bio spreman založiti se i pomoći da se Edo i njegova porodica izvedu iz Vlasenice. Tada se već fizički više nije moglo stići do Vlasenice, što je pravilo dodatan problem a ubrzo su i sve telefonske veze prekinute.

Kada ste nakon dugo godina čuli da je Edin Salaharević identifikovan i ukopan, kako ste se osjećali?

Bošnjaković: Iskreno, uvijek sam se negdje nadao da će na kraju stići lijepa vijest. Kada su u Tuzlu iz Vlasenice stigli Hatidža i Nedim, mlađi brat, to je već bio znak da je život Ede i njegovog oca bio ozbiljno ugrožen. Dok god nisu bili identifikovani nadao sam se. Kada su identifikovani srušila se ta posljednja nada. Tuga za Edom nikad me neće proći jer sam uz njega pa i njegovu porodicu vezan na jedan poseban način još od njegovih prvih košarakaških koraka, a ratna dešavanja su nas još više zbližila.

Košarkaški stručnjaci predviđali su mu blistavu karijeru. Prema Vašem mišljenju, kakav je on igrač mogao biti?

Bošnjaković: Pa ja ću ponoviti što su rekli vrhunski košarkaški stručnjaci kojih je, kao što znate, bilo dosta u ex Jugoslaviji, a to je najkraće rečeno – Edin Salaharević je bio potencijal koji se ne rađa tako često. Pored nespornog košarkaškog talenta, imao je primjerno kućno vaspitanje, a kroz sport postao je vrsna ličnost i momak na koga si se mogao osloniti u svakom pogledu – zaključio je Bošnjaković.

Tijelo 19-godišnjeg Edina Salaharevića pronađeno je u nekoliko grobnica u blizini Vlasenice, identifikovan je i ukopanu rodnom mjestu 2009. godine.

_________________________________________________

Miloš Mišo Bošnjaković je 1996. godine otišao u Australiju gdje je napravio ozbiljnu poslovnu karijeru. Prije nekoliko godina vratio se u Bosnu i Hercegovinu za koju je očigledno jako vezan gdje je nastavio da se uspješno bavi biznisom i iza njega su već nekoliko vrlo uspješnih rudarskih projekata u kome se posebno ističe projekat u Varešu. 

E.D.S

Leave a Reply