Edin Salaharević 19-godišnji rođeni Vlaseničanin upravo je na današnji dan 22. marta 1992. godine odigrao svoju zadnju utakmicu u životu. Ne posljednju, nažalost, zadnju.
Bilo je to finale juniorskog prvenstva Jugoslavije i utakmica protiv KK Užice Dafiment Banka, koju su Tuzlaci u uzbudljivom finišu dobili rezultatom 91:88, u tuzlanskom Mejdanu. Edo je svoj zadnji poen, od ukupno 21, postigao u 35. minuti. Možda minutu, dvije prije bio je i njegov zadnji skok na parketu za ukupno 14, za double-double.
Branislav Rajačić jedan od legendarnih jugoslovenskih trenera, koji je kreator mnogobrojnih omladinskih reprezetacija Jugoslavije, koje su donosile titule i medalje i postavile jugoslovensku košarku na tron Evrope i svijeta, upravo on je za 19-godišnjeg, 2.05 visoko krilo, izjavio da je riječ o jednom od najperspektivnih igrača Jugoslavije.
Nakon osvajanja zlatne medalje, Edo se zaputio u svoju Vlasenicu da svojom porodicom bude za Bajram i da uzme još jednu torbu spremnu kako bi produžio dalje za Baograd na okupljanje juniorske reprezentacije Jugoslavije. Reprezentacija se pripremala za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Upravo on je trebao činiti okosnicu uz Mulaomerovića, Bodirogu, Klikovca, Radoševića, Tomaševića, Berića…
Salaharević sa svojim torbama nije otišao na reprezentativno okupljanje juniorkse reprezentacije Jugoslavije, jer je za porodicu Salaharević, kao i ostale vlaseničke Bošnjake, nastao pakao. Dojučerašnje komšije ne dopuštaju 19-godišnjem košarkašu izlazak iz grada.
Košarkaški savez Jugoslavije apelira. Međutim legendarni Radomir Šaper, Branislav Rajačić… dobijaju odgovor od vlaseničkih Srba “branilaca svog naroda”: “Kakvi ste vi Srbi kada se borite za jednog takvog muslimana”. Isti odgovor je dobio i tadašnji sportski direktor Slobode Miloš Bošnjaković
Zamislite te “patriote” koji takve odgovore daju legendama poput Radomira Šapera ili Branislava Rajačića! Da li su to ljudi ili zvijeri?
Edin Salaharević je nakon šest mjeseci kućnog pritvora sa porodicom, mučki ubijen zajedno sa ocem Muhamedom u vlaseničkom logoru Sušica.
Njegovo nekompletno tijelo je pronađeno u u nekoliko grobnica oko Vlasenice. Ukopan je u svojoj Vlasenici baš u blizini koša gdje počeo svoju karijeru u aprilu 2009. godine.
Smrt Edina Salaharevića je sigurno najbrutalnija u košarkaškoj Evropi. Edo nije umro prirodnom smrću na parketu, nije poginuo u saobraćajnoj nesreći, već je ubijen u najvećim mukama u logoru Sušica od vlaseničkih zločinaca.
Kada pričate sa trenerima i saigračima koji su poznavali Edu, njihove oči uvijek zasuze.
O Edinu Salahareviću proslavljeni glumac Emir Hadžihafizbegović režira film u kojem govore njegovi treneri, saigrači, brat, majka… U filmu će biti upravo i zadnja Edina utakmica. Najbolji Salaharevićev drug Damir Mulaomerović kontaktirao je Predraga Drobnjaka i rekao o čemu je riječ i šta mu treba.
Nakon nekoliko dana Drobnjak je nazvao Mulaomerovića i dao mu broj Miroslava Radoševića, koji je također ostvario značajnu košarkašku karijeru. Drobnjak je rekao da bi on mogao imati nekih materijala s zadnje Edine utakmice jer je igrao u protivničkoj ekipi. Nakon pet dana, Edinov reprezetativni kolega Miroslav Radošević poslao je DVD s utakmicom iz tuzlanske dvorane ‘Mejdan’, koja ima neprocjenjivu vrijednost i koja će biti dio filma koji nikog neće ostaviti ravnodušnim.
Edu su voljeli svi jer i Edo je volio sve! I danas ga pamte, ali sa suzama u očima i knedlom grlu!
D.B.
Photo:Sloboda
