Na jutrošnjoj vanrednoj sjednici UO OKK Čelik, koja je održana poslije sinoćnjeg katastrofalnog poraza u Mrkonjić Gradu protiv Mladosti, jednoglasno je prihvaćena ostavka šefa stručnog štaba Nedžada Hodžića. Hodžić je bivši igrač i djelatnik kluba, a na poziciji prvog trenera proveo je prethodne dvije i pol godine. Sad već bivšeg trenera Hodžića smo pitali za komentar u vezi ostavke i situacije u klubu.
“Ostavku sam podnio iz moralnih i ljudskih razloga jer za ove nepune tri godine sam dobio mnogo neprijatelja, uložio mnogo truda, vremena i znanja da se ovaj klub vrati u elitno takmičenje tako da nisam htio da budem trener po svaku cijenu i da se klub vrati opet nazad gdje je bio posljednjih godina. Previše je ljubavi prema ovom klubu, a i gradu Zenici da bi se guralo nešto što očigledno ne ide, a malobrojna iskrena publika je najmanje kriva i ne treba da ispašta. Mislim da su ovo stvari koje se ne događaju prvi put u Čeliku, da kad nešto ne ide da trener da ostavku ili bude smijenjen, jer ovo je sport i nekada se stvari jednostavno ne poslože.”
Kao neke od problema Hodžić ističe neorganizovan ulazak u sezonu, povrede i samu selekciju igrača:
“Veoma kasno smo krenuli sa pripremema jer nismo bili posloženi organizacijski, odigrali veoma malo prijateljskih utakmica za ovako ozbiljan rang takmičenja. Mi smo faktički bili u baznom dijelu priprema kad smo započeli ligu, onda neočekivane povrede nekoliko igrača. Posebno ističem da je najveća greška tj. moje neiskustvo sa odabirom igrača, ne samo stranaca već i domaćih igrača sa kojima sam imao više problema nego sa strancima. Ponovo ja sebe stavljam ispred svih mojih igrača kao najodgovornijeg i vjerujem da će moj pomoćnik Ahmed Muminović ili neko drugi uspjeti probuditi igrače, bolje ih posložiti i napraviti rezultat.”
Također Hodžić se osvrnuo i na igrače i njihov učinak:
“Da li je neko od igrača opravdao očekivanja, ja takve u ovom timu nisam poznavao jer su svi bili pod nekom psihičkom blokadom koju ja nisam znao otkloniti niti pomoći njima, a ni sebi. Jedno smo radili, i sve ispravno na treningu, a totalno drugo na terenu. Iskreno mnogo sam očekivao od svih, a posebno od pojedinaca. Ako ništa onda du budu veći karakteri kad su u pitanju boje kluba, a ne samo da gledaju vlastiti interes.”
O situaciji u klubu, ali i zeničkoj košarci izjavio je:
“Definitivno, poslije ovih par godina, sam se umorio. Pogotovo od borbe sa Zeničanima koji godinama prave klub u kafanama, stvaraju negativnu atmosferu, pokušavaju da i ovo malo ljudi što je u klubu, a koji daju svoja vlastita sredstva, otjeraju. Isti ti nisu nikad niti jedne KM donijeli u ovaj klub osim što su nudili rođake, prijatelje, sinove i familiju, a Čelik i treneri u Čeliku nisu prepoznali spas u njima već uništavaju zeničku djecu. Poslije ovih par godina u klubu u kojem sam bio sve, od igrača punih 9 sezona, kapitena, direktora i trenera ne vidim da će se košarka vratiti na viši nivo sve dok se klub ne privatizuje jer je apsurdno da zenički sport ovisi o općini i gospodinu Smajloviću (op.a. Husejin Smajlović, gradonačelnik Zenice) koji je i previše dao i daje za sport, a iz praznog je teško nadavati koliko treba klubovima.”
O daljim planovima bio je kratak:
