Jugoslavija je do 1990. u ženskoj košarci imala tri srebrne i dvije bronzane medalje sa evropskih prvenstava, takođe i dva odličja sa olimpijskih igara, bronzu iz Moskve 1980. i srebro iz Seula 1988, ali na 4 prethodna učešća na svjetskim prvenstvima najbliža podijumu bila je na debiju 1959. u Moskvi kada je bila četvrta. Pred put u Maleziju bilo je razloga za optimizam. Na okupu je, uglavnom, još uvek bio tim koji je prethodne 1988. na Olimpijskim igrama u Seulu bio drugi. Jedinstvo iz Tuzle, bez stranih igračica, postalo je 1989. prvak Evrope. Treneri i selektori obično su veoma oprezni pred velika takmičenja, ali je Mihajlo – Miki Vuković, selektor, pred početak prvenstva hrabro rekao: „Možemo mnogo.“
Iskusni stručnjak znao je da tim ima veliki potencijal jer je odlično bio pokriven na svim pozicijama a više ni neiskustvo nije bilo problem. U pripremnom periodu odigrano je čak 18 prijateljskih utakmica.
Prva utakmica sa Zairom poslužila je za lako zagrijavanje (64-39), Kubanke su bile ozbiljniji rival, ali je naš tim majstorski koristio premoć u visini. Bilo je 75-68. Raza Mujanović je dala 25 poena, dok je krilo Danira Nakić ubacila 22. U treći meč u grupi, protiv Kine, ušle su maksimalno ambiciozno i sa kamatom (88-70) vratile neke dugove sa posljednjeg učešća Jugoslavije na Svetskom prvenstvu 1983. u Brazilu.
Prvi rival u finalnoj grupi u Kuala Lumpuru bila je Čehoslovačka, takođe stari dužnik. Na kraju je bilo ubjedljivih 81-77. Apetiti su rasli…
U meču sa Australijom (80-70) briljirala je Danira Nakić. Završila je sa 32 poena. U periodu od 23. do 28. minuta vezala je 10… Onda je došao 19. jul 1990, istorijski dan za našu žensku košarku jer je konačno na zvaničnom takmičenju pobijeđen Sovjetski Savez. Bilo je to iznenađenje, ali ne i senzacija. U pripremnom periodu Jugoslavija je na dva turnira dva puta pobijedila SSSR, oba puta prilično ubjedljivo (82-71 u Plovdivu, 90-69 u Rakoviku), ali ovo je bilo zvanično takmičenje na kome je SSSR do tada rijetko gubio. Dobar početak (9-4) ohrabrio je naše djevojke, ali je uslijedio pad u igri koji je sovjetskom timu omogućio vođstvo od 30-18! Kad se najmanje očekivalo, uslijedila je reakcija našeg tima, „brejk“ od 12-0, izjednačenje i odlazak na odmor sa manjkom od samo 2 koša – 36-38. Izjednačenje je stiglo u 25. minutu preko Raze Mujanović (44-44) a vođstvo je donijela Vesna Bajkuša sa 2+1. Poslije nekoliko minuta izjednačene igre (i rezultata) naša ekipa se „odlijepila“ na 60-55 (33. minut), ali je SSSR odgovorio sa 6-0 i ponovo stekao minimalnu prednost – 61-60. Do kraja je bilo ovako. Mujanović 62-61, Sumnikova 62-63, Golić 64-63 uz promašeno dodatno slobodno bacanje na 53 sekunde prije kraja. Džebo je faulirala Kuzinu koja je promašila slobodno bacanja. U napadu griješi Mujanović, daje loptu u ruke protivnici ali griješi i Zasulskaja. Sudije dosuđuju „mrtvu“ loptu za koju su skakale Mujanović i Kuznjecova, Raza je iskoristila svoju visinu, lopta je došla u ruke našeg tima i ostala tamo u preostalih 7 sekundi… Kraj, 64-63! Velika pobjeda Jugoslavije i osiguran plasman u polufinale.
Rival u polufinalu bio je po želji i po mjeri – Kuba. Znanac iz grupe, ekipa koja se mogla pobijediti. Tako je i bilo, čak je i rezultat bio sličan. U grupi je bilo 7 razlike, sada 8 (74-66) za „plave“. Raza Mujanović je sa 29 poena i 11/12 sa linije penala bila neriješiva enigma za Kubanke. Danira Nakić, drugi dio ubojitog tandema, ubacila je 21 poen.
Protivnik u finalu, pred 10.000 gledalaca, bila je sjajna ekipa SAD, predvođena Terezom Edvards, Linet Vudard i Sintijom Kuper. Amerikanke su bile favorit, ali su naše djevojke odigrale hrabro uprkos ozbiljnom hendikepu već u 6. minutu kada je Slađana Golić slomila prst. U 10. minutu naše su vodile sa 16-14, u 13. je bilo 20-20 ali su u finišu prvog poluvremena Amerikanke napravile višak od 10 poena – 41-31. U drugom dijelu nije bilo neizvjesnosti, Amerikanke su u 27. minutu digle prednost na 59-41. Naš tim je trojkom Bajkuše za 52-61 malo „priprijetio“, ali nije bilo realne šanse da se ugrozi trijumf ekipe SAD. Bio je to častan poraz (75-88), a naša prva svjetska medalja, iako srebrna, imala je zlatni sjaj.
Miki Vuković je bio u pravu kada je rekao da tim može mnogo… Poslije srebra u Maleziji hrabro je najavio: „Djevojke su dale više od maksimuma, sada su na redu olimpijske igre…“
Bivši selektor Milan – Ciga Vasojević je rekao: „Nisam iznenađen… Ovaj tim će vrh dostići u Barseloni 1992.“
Nije im se dalo…
Bora Stanković, generalni sekretar FIBA, predao je medalje našim djevojkama i rekao: „Ovo je bio najjači ženski turnir ikada igran.“
Za istoriju:
SAD–Jugoslavija 88-78 (41-31)
22. 07. 1990, Kuala Lumpur. Sudije: Mildenhall (Australija) i Fajardo (Španija).
SAD: Edwards 17 (8-11), Hall, Woodard 8 (6-6), Jackson 2 (2-2), Azzi 2, Orr 11 (3-3), Bullett 4, Henning, McClain 23 (3-4), Dixon 8, Cooper 13 (3-4), Jones.
JUGOSLAVIJA: Džebo 4, Lakić 3 (1-2), Wild, Bajkuša 18 (4-5), Kvesić 4, Nakić 19 (5-8), Golić, Bjedov, Mujanović 20 (2-3), Ilić, Arbutina 4, Milošević 6.
kosmagazin.com
