Legenda jugoslovenske košarke, Žarko Paspalj, govorio je u intervjuu za ”Sportski žurnal” o reprezentaciji stare Jugoslavije i raspadu te zemlje.
Paspalj smatra da je ”nekom normalnom” teško objasniti kako smo uspjeli da sve upropastimo.
“Jednostavno, pretrpjeli smo ono što vjerovatno niko u sportu nije, sankcije i neigranje godinama kao reprezentacija. Imamo za dosta čime da žalimo. Zagreb 1989, Argentina 1990. i na kraju Rim 1991. bila su takmičenja mačke i miša. Svako finale završavalo se sa 20 razlike i tebi to bude normalno. Drugi nisu mogli da dopru do toga da postoji takva generacija. Na tom Svjetskom prvenstvu sam ja bio među najstarijima sa 24 godine, tako da su ovi sa strane gledali i mislili ‘pa ovi će zajedno biti još 7-8 godina!’ Ali, desilo se šta se desilo, završio se Rim dosta mučno, već tada se osjećalo da će biti svega. Incident sa Zdovcem i njegov odlazak je bio signal. Onda dolazi osvješćenje i saznanje da ti uopšte ne utičeš na neke stvari. Do 1995. samo smo imali neka ljetnja okupljanja, ali je ta generacija završila. Ta takmičenja bez Jugoslavije za nas ništa nisu vrijedilla”, rekao je Paspalj za “Žurnal”.
Posle tih takmičenja na kojima Jugoslavija nije učestvovala uslijedila je Atina i Evropsko prvenstvo 1995.
“Stanje u zemlji bilo je grdno, da grđe ne može biti. Ispostavilo se da je to takmičenje bilo veće nego bilo šta drugo što si uradio. Bili smo svjedoci lošeg vremena, raspadanja jedne fantastične generacije, sa žalom zbog svega što je trebalo da uradimo a nismo. Onda je došla satisfakcija 1995, 1996. i nadalje”, rekao je Paspalj i dodao:
“Objektivno, te 1995. mi nismo došli potpuno pripremljeni, već navrat-nanos. Utoliko je taj čin jedne generacije veliki. Na duh, kolektiv i motivaciju osvojili smo to prvenstvo. Recimo, 1995. ne može ni da se poredi sa 1996. Da se u toj našoj divnoj zemlji nije desilo sve ono što nije ni trebalo da se desi, mi bismo bili tu još godinama, posle bi se pojavila super-generacija sa Peđom Stojakovićem i onima koji su dolazili. Nažalost, sve smo uspjeli da upropastimo i od jedne zemlje napravimo…koliko već. Teško je to objasniti nekom normalnom”.
