Utakmica s Mladosti iz Mrkonjić Grada za košarkaše Slobode mogla je biti prekretnica sezone. S tri gostujuće pobjede, omjerom 5-1, istakli bi kandidaturu za najviši plasman.
No, to se nije dogodilo. Neugodna Mladost je ostvarila pobjedu, a Sloboda ispoljila boljke iz ranijih sezona.
Sve je krenulo od utakmice s Bosnom Meridianbet. Sloboda sebi ni u snu nije smjela dopustiti debakl od -28. Izgubiti se može, ali časno i dostojanstveno.
Zbog toga utakmica sa Leotarom za neke prvotimce Slobode trebala bi biti posljednja šansa za ostanak u Tuzli ako se ne žele ponoviti greške iz prošlih sezona, pogotovo posljednje. Predugo čekati da neko proradi, da neko igra za tim, da neko gine za crveno – crni dres, a ima status stranca i više od toga, blizu je harakirija.
U nekim klubovima kasne plate u Slobodi, koliko znamo – ne. Treba li da zakasni plata, da se trenira u nekoj prašnjavoj dvorani, da ne postoji klupska kuhinja i medicinska njega da bi pojedinci više poštovali crveno – crni dres, navijače, klub i grad…
Nema empatije i sentimenta. Ili igraj ili traži drugu sreću, sport je tako surov pogotovo, ponavljamo, ako imate status stranog igrača.
Ako hoćete konkretna imena, nije problem, dobit ćete ih, ali nakon utakmice sa Leotarom.
Leotar je za neke posljednja šansa za ostanak u Slobodi bez obzira što je početak sezone, što je pozitivan saldo 4-2. Posljednja jer se neke stvari više ne mogu gledati, a ni tolerisati ako Sloboda drži do sebe i ugleda.
E. Skokić
