Ranije sam pisao kako je u brutalnim vremenima pandemije koronavirusa sportski obraz u potpunosti sačuvao KK Promo koji je u trenutku kada su bili sigurni u opstanak doveli pojačanje da časno i pošteno privedu sezonu kraju. Ne tvrdim da su drugi klubovi namjerno otpuštali igrače i “kresali” ambicije jer su vremena tešak i uspjeh je što se uopšte igralo prvenstvo.
U tom tekstu sam pomenuo u OKK Čelik, koji se s “vajld kardom” vratio u elitu, tamo gdje mu je odavno i bilo mjesto. Nije OKK Čelik prvi, a ni posljednji koji je s “pozivnicom” došao u jedno od takmičenja.
Recimo jedan takav slučaj se dogodio ne tako davno kada je u Aba igu sa pozivnicom ušla KK Cadevita tada sa sjedištem u Zagrebu…
Vratimo se Čeliku. U sezoni koja se bliži kraju Čelik je igrao časno i pošteno i, na sreću, nije imao velikih problema sa koronavirusom. Njihov član petorke Haris Ćurevac je imao tragediju u porodici. Preminuo mu je otac, ali je Ćurevac uz bol koji nikad neće iščeznuti nastavio igrati.
E sad… Za Čelik je sutra utakmica sezone. Hamlet bi rekao “biti ili ne biti”. No, ne treba to tako doživljavati. Sport je takav i poslije subote bit će nedjelja…
Za Čelik je sutra dan u kojem mogu potvrditi “pozivnicu” i vratiti se u vrh, odnosno u Ligu 6, odnosno u ligu u kojoj se bori za titulu prvaka BiH, a na to ljubitelji košarke u Zenici čekaju više oko dvije decenije.
U slučaju pobjede Čelik neće ovisiti o ostalim rezultatima do kraja prvenstva, ali i u slučaju poraza ne mora značiti da Čelik neće u Ligu 6 jer ima još utakmica da se igra i odigra.
Nesreća u cijeloj situaciji je ta što neće biti navijača jer s “Robijašima” na tribinama “čelični momci” bi igrali i više od 100 posto svojih mogućnosti. Uživajmo u košarci.
E. Skokić
