U ova teška i turobna vremena oglasio se selektor košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine Vedran Bosnić. Dotakao se mnogih tema, a između ostalih i one ko je udario temelje sadašnje reprezentacije BiH.
Zasluge je Bosnić pripisao Dušku Vujoševiću koji je na kormilu nacionalnog tima naslijedio Damira Mulaomerovića.
Ako je iko imao priliku da osjeti “temelje” reprezentacije BiH onda je to Bosnić jer je naša selekcija igrala dvije utakmice sa Švedskom, i obje dobila, dok je on bio selektor te skandinavske zemlje.
Upravo je Mulaomerović udarao nove temelje reprezentacije BiH pozivajući Džanana Musu, recimo, koji mu je kao maloljetnik igrao u petorci protiv Rusije ili Amara Gegića, Adina Vrapca, Miralema Halilovića, Nedima Buzu… Bio je na širem spisku i Edin Atić, a pozvan je i Nikola Gajić koji je, možda, i kod Bosnića trebao dobiti šansu protiv Grčke.
Bosnić se možda ne sjeća, ali vrijedi ga posjetiti. Miralem Halilović nije bio na prvobitnom spisku Duška Vujoševića. Nebrojeno puta sam pisao o tome, ali su dežurni facebook komentatori ismijavali tekstove o tome da Halilović zaslužuje poziv. Čak me je i sam Miki, skroman kakav i jeste, zamolio da više ne pišemo o tome – pa kad dobije poziv.
I dobio ga je, a Vujošević priznao grešku. Neko je, očito, pogrešno suflirao Vujoševiću, koji je pozivao igrače koje je imao na raspolaganju usljed trvenja na relaciji FIBA – ULEB – NBA.
To je jedan od primjera koji je Bosnić trebao znati ako analitički pristupa svom poslu, prati i radi.
Mulaomerović je došao u reprezentaciju BiH sa najboljim namjerama i za 0 (nula) maraka. Ali je bio na udaru ironičnih sarajevskih krugova kojima je smetao zato što je igrao za Hrvatsku, a tim istim ironičnim krugovima niko iz sarajevske čaršije nije smetao što je igrao za Srbiju ili Hrvatsku, pa je za njih čak i Ognjen Koroman svjetli lik “Željine” prošlosti.
No, neću o tome.
Mulaomerović je nakon skandala u Mejdanu, kojeg nije mogao spriječiti, jer su Teletović i Musa bili na parketu, a poslije pobjede nad Švedskom nekoliko dana kasnije, podnio ostavku. Sarajevski ironični krugovi su došli na svoje.
Savez je smogao snage da na čelo reprezentacije dovede Duška Vujoševića koji je imao težak zadatak da prođe pretkvalifikacije i dođe u kvalifikacije, a da su reprezentativci, one bolje rangirani, otkazivali svoje nastupe. Uz to Vujošević je imao problema sa zdravljem.
I na kraju krajeva kada je i sam Vujošević odao priznanje Mulaomeroviću za dobro selektiranje reprezentacije nekoliko mjeseci poslije dolazi izjava Bosnića. OK. Selektor ima pravo na svoje mišljenje, baš kao i mi/ja.
Moje je mišljenje da je glavni krivac za poraz od trećeg sastava Grčke u punom Mejdanu. Sve ono što je dijagnosticirao prije utakmice nije sproveo u djelo. Grci su nas uveli u svoj spori ritam, u tuču, a razbio nas je 37-godišnji Margaritos. Nije to Grčka kakvu ju je opisivao Bosnić poslije utakmice. To je jedna od najslabijih sastava Grčke u historiji, čija je glava bila na pladnju i protiv Bugara.
Mi smo imali meč loptu, ali… Taktički loše smo odradili utakmicu, selektor nije prepoznao momenta da, recimo, u igru ubaci Sanija Čamparu zbog Mejdana i publike jer bi se, sasvim sigurno, probudio vulkan sa tribina. Bosnić je igrao u Mejdanu i zna kako to izgleda.
Ali to je već druga tema, ali ostaje žal. Svaki selektor manje – više nasljeđuje igrački kadar od drugog samo je pitanje kakve uloge imaju igrači. Temelji se trebaju, po meni, udariti u omladinskim selekcijama i od U-14 do U-20 igrati po istom sistemu, planu i programu. Tako se gradi kult reprezentacije i takmičarski/timski duh.
