Još uvijek nismo svjesni razmjera “sportskog zločina” koji je napravljen spram prošlih generacija naših najboljih košarkašica kada Košarkaški savez BiH nije formirao, nije bio u mogućnosti ili nije htio imati žensku reprezentaciju u seniorskoj konkurenciji.
Možda bi se ranije ubirali plodovi rada, ali… Aktuelna generacija naših najboljih košarkašica već je ispisala historiju. Prije njih samo 1997. godine u Mađarskoj smo pobijedili Rusiju i više nikog. Igrali smo 1999. godine na prvenstvu u Poljskoj, ali smo pretrpjeli poraze.
Šta ima ova generacija Zmajica što druge nisu imale? Ne mogu reći da generacija Raze, Mare, Vesne, Time… nije imala zajedništvo i kvalitet. No, ne mogu se oteti utisku da su imali “bočne udare vjetrova” o kojima sada neću pisati zbog poštovanja prema legendama naše košarke.
Ova generacija ima zajedništvo, kvalitet i njih jednostavno ne smijete potcijeniti. Ako smo robovali teorijama kako smo slučajno pobijedili Rusiju u Orenburgu zar sada vječitim skepticima i pesimistima nisu pokazale da vrijede sa pobjedama nad 6. i 7. reprezentacijom prema FIBA World rang-listi ili 3. i 4. reprezentaciji Evrope prema istoj listi, a to su Belgija i Turska.
Nas doskora uopšte nije bilo na listi, a sada idemo ka TOP 30, a vrlo brzo ćemo stići i do TOP 20 reprezentacija svijeta nakon što se apsorbuju rezultati sa Eurobasketa.
Ovu generaciju Zmajica niko ne može ucijeniti. Onu iz 1999. godine, sjećam se dobro, mogli su ucijenjivati i o tim ucjenama ne želim da pišem kao i o potencijalnim ucjenama koje su, k'o biva, trebale doći do naših košarkašica.
One se jednostavno ne mogu ucijeniti. Pa zar mislite da bi Džej Džej, košarkašica od milion dolara, tek tako ostavila WNBA i došla u Tuzlu, a potom i otišla u Strasbourg da Milica, Marica, Matea… nisu klapa. Zar mislite da bi situirana Qourtney Hourt 35 dana bila sa njima na Vlašiću, u Fojnici, Mostaru… pored svoje Atlante, svojih roditelja, sestre pred porodom, da nisu klapa?
Klapa su i zbog toga što svih ovih godina nisu “uprljale” svoju reprezentativnu karijeru kojekakvim objavama po društvenim mrežama. Sve su nas u BiH prevazišle i pokazale kako se igra za BiH, kako se potvrđuje patriotizam i drugarstvo.
Zbog toga su one jedinstvene. One se ne smiju potcijeniti i ne mogu se ucijeniti. Ostaje žal što nacionalna televizija, odnosno BHT, nije prenosila utakmice kako bi djevojčice diljem BiH gledale borbu Nikoline, Miljane, Irene, Marice, Milice, Džej Džej… Sigurni smo da bi interes za košarku porastao za 300 posto. Ali to već nije do njih. One su nas učinile sretnima, došle su među najmanje 12 najboljih, a veoma blizu su TOP 8. Sreća prati hrabre, a vjerujem da one mogu ono što sam prilikom pozdrava sa selektorom Goranom Lojom u hotelu “Vertigos” rekao. Neka to za sada ostane tajna kao i to ko mi je rekao da će Nikolina Babić u prvoj utakmici biti “faktor X”. Pisat će se i o tome…
E. Skokić
