Danas, 8. decembra, navršava se punih 15 godina od odlaska najboljeg sportiste Bosne i Hercegovine svih vremena i njenog najboljeg ambasadora u svijetu – Mirze Delibašića Kinđeta.
Piše: Nedim Salaharević
U osvajanje Evrope i svijeta krenuo je iz rodne Tuzle. Bosnu je odveo na krov Evrope i bio vicešampion svijeta. Po Sarajevu su se tih godina umjesto golova pravili koševi – sve zbog Kinđeta.
Dolaskom u Real osvojio je i svijet i to svojim svojim talentom, ljepotom svoje igre, svojim osmijehom i iskrenom dušom bosanskom. Ugovor s kraljevskim klubom nije potpisivao, bio je to ugovor na riječ i stisak ruke, što je rijetkost u historiji sporta, pogotovo vrhunskog. Mirza Delibašić bio je prvi stranac u dresu Reala, a koji nije Amerikanac. U Realovom kraljevstvu bio je bosanski princ iz bajke.
Rat je dočekao u Sarajevu, a mogao je biti gdje je htio, daleko od granata i opsade našeg glavnog grada. Sa BH reprezetacijom napravio je najveći dosadašnji uspjeh na Evropskim prvenstvima.
I to sa košarkašima koji su izašli iz bosanskog pakla osvojio je 8.mjesto na EP u Njemačkoj. On je bio bosanski pečat koji je vrijedio i koji se cijenio svuda po svijetu. Jedan od najvećih košarkaša u historiji španske lige, Realova košarkaška legenda… Juan Antonio Corbalan opčinjen Mirzininom orginalnošću i unikatnom igrom ispod obruča napisao je knjigu “Razgovori s Mirzom”!!! Jedan Corbalan kojem je Evropa skidala kapu do poda, tu kapu je skinuo pred našim Mirzom.
Gdje je Mirza danas kod nas? Naravno, reći ćemo legende se ne zaboravljaju i pamti ga narod. Ali, malo smo mi čudan svijet, mi izgleda uvijek pamtimo nekoga ako nam nešto treba, a kad ne treba onda kažemo život ide dalje.
Zaparalo mi je uši prošlih godina kada na radiju čuh riječi Danka Delibašića, sina našeg Kinđeta, da za oca ima neku minimalnu penziju. Pa to je strašno!
Mirza je našoj državi donio milione sreće i radosti, bespovratnih kredita uspjeha i bio žirant u svijetu da postoji Bosna i Hercegovina kao država. Nije stvar u novcu, nit’ je Kinđeta to zanimalo, jer njegovo srce za svakog od nas je kucalo. Ali, gdje je to poštovanje države za čovjeka koji je temelj njene državnosti.
Danas velika dvorana Skenderije nosi ime Mirze, ulica u Tuzli gdje rođjen takođe nosi naziv po Mirzi… Malo, malo i premalo za sve ono što je nama dao Mirza.
Zbog čega Kinđeta nema na novčanicama, gdje ja mogu kupiti danas ovdje kod nas njegov dres u prodavnici? Pa nema nigdje ni majice s likom njegovog osmijeha ili s nekim potezom protiv Emersona!
Hvala ti Mirza za svaki poen, dribling, roling… Hvala ti za sve pobjede i trijumf protiv Emersona… Hvala ti Mirza za osmjeh u kojem je našu Bosnu vidio cijeli svijet! Vječna slava i hvala!!!
/Foto: Archivo Marca/
