Basket na našim prostorima nije na pravi način popularizovan, ali postoje ljudi koji se zalažu po pitanju toga.
Pored mnogih ekipa koje svojom igrom daju lijep primjer da je i naša zemlja talenat za košarku pa tako i 3X3, a to su prije svega Ecos Romari Vitez, XXX Sarajevo, Sport Caffe te ostale koje odlaskom na turnire koji se održavaju u stranim državama osvajaju publiku svojom igrom i pobjedama vrijedi istaći i ekipu ONFIRE 3X3 koja dolazi iz Bihaća.
Prethodnu sezonu u basketu u Bosni i Hercegovini je obilježio i veliki broj mladih ekipa koje su učestvovale na lokalnim turnirima, ali vrijedi dati posebnu riječ za ekipu ONFIRE 3X3.
Ekipa je sastavljena od mladih igrača koji godištem tek ulaze u seniorske pogone. Za ekipu ONFIRE 3X3 u toku ljeta su nastupali: Terzić Azur, Ibrahimpašić Irfan (rođeni 2001.godine), Muhamedagić Admir, Jahić Adnan(rođeni 1999.godine) te Ibrahimpašić Husein i Muslić Edin (rođeni 1998.godine).
Svoju turneju po Bosni i Hercegovini su započeli u Donjem Vakufu, put su nastavili u Banja Luci, zatim im je na red došao turnir u Bihaću, Širokom Brijeku gdje su i obezbjedili plasman na završnicu u kojoj učestvuju samo najbolje ekipe iz države, potom su posjetili Zavidoviće, Prozor-Ramu, Trebinje, turnir u Vitezu te nakon njega učestvovali su na TOUR FINAL turniru u istom gradu.
Nakon završene sezone, posjetili su juniorski i seniorski turnir u Derventi. Ove godine su otputovali na turnir u Zagreb te pozvani na novogodisnji turnir u Novi Grad, gdje su dokazali da rezultati dolaze radom, osvojivši treće mjesto u veoma jakoj konkurenciji.
Najveći uspjeh im je za sada pozivnica koju su obezbjedili plasmanom u Širokom Brijegu, pozivnica za završni turnir u Vitezu gdje učestvuju samo najbolji basketaši iz zemlje, a svoj su kvalitet i potencijal dokazali visokim plasmanom i prolaskom teške grupe.
Riječi kapitena, sada već ozbiljne i ambiciozne ekipe u basketu iz Bihaća, Irfana Ibrahimpašića jesu:
„Od početka ekipa je imala za cilj da posjeti što više gradova i odigra što više basketa. To je sve kvalitetan put da se stekne jako iskustvo za naredne godine igrajući baskete protiv ekipa koje imaju velike uspjehe u regionu, Evropi pa i svijetu. Ništa od navedenog i naših uspjeha ne bi bilo moguće bez podrške pojedinih ljudi kojima se zahvaljujemo ovom prilikom. Najveći vjetar u leđa jeste bio moj otac, koji je imao sluha za naše odlaske na turnire kada niko nije imao i njegovu podršku smo uvijek imali.“
I.B.