Mladi igrači kako iz BiH tako i regiona, čim pokažu određeni talenat, zapute se u inostranstvo. Naravno da imponuje interesovanje evropskih klubova za darovite košarkaše. Teško da bi mogao bilo ko odbiti takve pozive. Međutim to je za mladog igrača mač sa dvije oštrice. Mali broj napravi uspjeh na takav način, ali većina ne iskaže svoj potencijal do kraja.
Najbolji primjer za mlade igrače su potezi Sanija Čampare i Amara Gegića, koji su nakon ranog odlaska u inostrastvo, odlučili se na povratak u domovinu. Prije svega to je bio hrabar potez, ali izuzetno važan za njihove karijere. Čampara se nakon sezone u Slobodi preporodio, naKon čega je uslijedio odlazak u Split. Pokazao je da se može nositi sa najboljim igračima u regionu, koji uz to igraju Euroligu ili Eurocup. Gegić je sezonu života odigrao za Spars, kao nagrada stigao je poziv Cibone.
Adin Vrabac je također isto učinio, da bi potom prošle sezone potpisao za Krku. U nedavnom razgovoru za Bhbasket je dao svoj rezime: “Odlučio sam da se restartujem povratkom u Spars, što mi je pomoglo i značilo. Preporučio bih mlađim koji nemaju adekvatnu minutažu, da ne gledaju nekada novac ili druge stvari. Nego da odluče i da odu tamo gdje će igrati, gdje će neko izvući od njih maksimum. Pa tek onda da idu dalje korak naprijed”, istakao je Vrabac.
Također treba istaknuti i situaciju Emira Sulejmanovića sa Barcelonom. Nakon što je u dresu juniora Olimpije bio proglašen za MVP-ija finalnog turnira Eurolige odlazi u španskog giganta. Nije dobio priliku, Katalonci nisu imali razumjevanja za Sulejmanovićev vanserijski talenat. Igrao je za B tim posuđivan po klubovima nižih liga. Razvoj je išao u totalno krivom smjeru.Tada se pojavljuje Cibona i trener Damir Mulaomerović koji dovodi Sulejmanovića. Sezona u Zagrebu bila je prekretnica za njegovu karijeru koja je od tada krenula uzlaznom putanjom. Danas je Sulejmanović respektabilan igrač u Endesa ligi. Nastupa za Tenerife jedan od najboljih španskih klubova. Uzdanica je bh. reprezentacije i jedan od najzaslužnijih igrača za plasman na Evropsko prvenstvo.
Preskakanje stepenica pokazalo se loše i slučaju Džanana Muse najboljeg igrača Evropskog prvenstva za kadete. Nakon Cedevite zaputio se u NBA ligu. Par sezona minutaža na kapaljku, nakon čega je uslijedio povratak u Evropu. Anadolu Efes je u tom momentu sa ovog aspekta može se reći bio preveliki zalogaj. Najbolja ekipa Evrope, koja bi ravnopravno mogla igrati i sa nekim od NBA timova. Breogan je idealna sredina gdje Musa se treba vratiti i pokazati svoj kvalitet do kraja, u najjačoj nacionalnoj košarkaškoj ligi Evrope.
Ne možemo a da se ne osvrnemo na Njegoša Sikiraša. Član španske Fuenlabrade, koji je sezonu proveo na posudbi u Mellili. U timu nije dobio pravu priliku da iskaže svoj potencijal. Igrač koji je zajedno s Musom bio udarni tandem u Kaunasu. Zbog gore navedenog Sikiraša nije bilo u sastavu Zmajeva u kvalifikacionim susretima. Neophodna je adekvatna sredina gdje će svoj nesumnjivi potencijal izraziti do kraja. Da je sve išlo kako treba, Sikiraš bi danas bio neizostavan član reprezentacije i participirao u njenoj igri.
Zaključak je da preskakanje stepenica u karijeri može biti pogrešno za njen tok. Bitno je prepoznati momenat u takvom stanju i učiniti najbolji potez. Izabrati sredinu, gdje će mladi igrač imati punu podršku da pokaže sve što zna i svoj talenat pretoči u kvalitet.
N.S.
