Neki dan sam baš uživao gledajući utakmicu između Kaknja i Širokog putem streama kako to rade zagriženi košarkaški zaljubljenici u BiH, jer košarka na javnim servisima ne postoji.
Posebno me dojmilo što je dvorana u Kaknju bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Kasnije pogledam utakmicu u Mrkonjić Gradu kad vidim i tamo dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta.
Naveo sam dva primjera jer su svježa, taze što bi se reklo.
Govorim ovo jer stiče se dojam kako je liga slaba, nezanimljiva zato što govore da su dvorane prazne ili poluprazne. Mogli su, primjerice, Kakanjci ili Mrkonjićani u svom toplom domu gledati utakmicu ABA lige ili neke druge atraktivne lige u košarci ili fudbalu, a tek malo krajičkom oka pratiti na laptopu kako je odigrao klub iz njihovog grada!
Svijet voli košarku u Bosni i Hercegovini dokaz su to dvorane negdje su ispunjene do posljednjeg mjesta negdje malo manje kako u elitnom rangu tako i u nižim bh.ligama. Tako da prema podacima posjećenosti bosanskih dvorana nema se pravo govoriti da one zjape prazne jer se nema šta vidjeti, pa kako se nema šta vidjeti kad na primjer u Sparsima igra buduća Fenerova nada Tarik Biberović!
Ja sam neki dan više uživao u utakmici iz Kaknja nego u nekim susretima ABA lige, naravno ABA je elita, tu nema dileme. Međutim ne ponižavajmo svoje klubove,i grače, lige… Koliko ih je samo poniklo po bosanskim dvoranama pa danas igraju širom Evrope i NBA lige.
Da ne zaboravim baš je šteta što putem javnih emitera nije bio prijenos susreta Kakanj – Široki, međutim razumijem i što nije, jer se igrao u 18 sati a to već remeti programsku shemu jer bi Dnevnik izgubio na popularnosti!
Bez obzira na sve raja voli košarku u svojim čaršijama. Dokaz su to dvorane u Kaknju, Mrkonjiću, Mostaru, na Grbavici, Skenderiji, Bijeljini, Tuzli, u Donjem Vakufu… Ljubav je to prema svom klubu i basketu!
