Teško mi se bilo odlučiti u srijedu koju utakmici gledati preko streama. Derbi između Zrinjskog i Igokee u Mostaru za startnu pozicijiu u doigravanju ili derbi u u Sarajevu između Sparsa i Širokog za plasman među četiri najbolje ekipe. Utakmice su igrale su u 19 sati.
Naravno utakmice sam pratio putem streama, a kako bih drugačije… Nije da nemam televizijski prijemnik, ali na njemu nema košarke zadugo. Ko se sjeća posljednje utakmice na “televizoru”, a da je košarkaška? Ipak, srećom da ima youtube, srećom sa se emitiraju utakmice u izravnim prijenosima, pa sam tako i ja “skakutao” od Bijelog Brijega do Grbavice.
Opisat ću posebno završnicu između Sparsa i Širokog, koja me baš dojmila i podsjetila na jednu utakmicu iz mog djetinjstva. Nakon Batinićeve “trice” i vodstva Širokog 71:70, Sparsima su preostale još dvije sekunde za posljednji napad. Kapiten domaćih Igor Josipović je trojkom sa zvukom sirene donio pobjedu i plasman Sparsima u play off.
Zapitaj se odmah šta da je utakmica s Grbavice bila na televiziji, jer još uvijek svako dijete, odnosno domaćinstvo u BiH nema internet, a ni pristup youtube aplikaciji. Koliko bi samo sutradan djece bacalo loptu na koš i govorilo Josipovićććć… želeći jednog dana biti košarkaši i igrači odluke.
Navedoh upravo ovaj primjer, jer se sjećam dana kada sam ja bio dječak i gledao utakmicu Cibona – Jugoplastika u Zagrebu, ali na televizoru, jer youtube nije bio ni u planu. Cibona je imala niz od 23 uzastopne pobjede. Seriju su prekinuli Splićani, trojkom Zoran Sretenovića, s desne strane, četiri sekunde prije kraja utakmice za pobjedu 87:86.
Narednog jutra na košu u našoj ulici nismo se svađali ko će biti Dražen, Cvjetičanin, Toni, Dino… Svađali smo se samo ko će biti Sretenović! Koliko je bitan prijenos domaće košarke na televizijskim kanalima za današnju djecu ne može se ni zamisliti.
Toliko je bilo kvalitetnih i neizvjesnih utakmica ove sezone, kako u regularnom dijelu, tako i u Ligi za prvaka. Susreti iz Sarajeva, Mostara, Kaknja, Širokog, Laktaša… Zatim tokom sezone iz Mejdana i drugih bh.dvorana, ali prijenosa nema pa nema!
Koliko bi dječaci u bh.gradovima imali košarkaških uzora iz bh.lige da je bilo prijenosa na TV-u. Vjerujte da bi, siguran sam!
Međutim kod nas je derbi svih derbija “Dnevnik”, jer se u njemu obračunavaju, napadaju, svađaju, devalviraju, urušavaju i rade sve ono drugo šta naša djeca ne zaslužuju i ne trebaju da gledaju i čuju. Nekada davno u jedno zemlji košarkaški termin je bio subotom u 17h. Možemo li ga vratiti, možemo li djeci koja vole košarku, a ima ih, obezbijediti susrete iz naših dvorana i probuditi u njima ljubav prema sportu i pripadnosti klubu za koji navijaju.
Znamo da je fudbal najpopularniji i najplaćeniji sport. Ali… Volim/o fudbalske utakmice. No, zar košarka da bude u ranku skvoša na travi? Vratite nam košarku na talevizore!!!
