Piše: Nedim Salaharević
>Damir Mulaomerović preuzeo OKK Slobodu. Proslavljeni igrač novi trener OKK Slobode. Mulaomerović u Tuzli… Bili su to udarni naslovi i vijesti koje su prenijeli svi portali u zemlji, regionu, kao i vodeće evropske specijalizirane košarkaške stranice.
Jedan od najboljih evropskih košarkaša u posljednjih 20 godina vratio se u svoj rodni grad kako bi stečenim znanjem i ugledom pomogao posrnuloj tuzlanskoj košarci u namjeri da se vrati na staze uspjeha gdje joj je mjesto i gdje pripada.
Damira Mulaomerovića sam upoznao u njegovim juniorskim danima preko svog rahmetli brata Edina, koji je bio Damirov klupski kolega i prijatelj. U tim danima kao dječak divio sam se njegovim igrama, kojim je juniore Sloboda-Dite doveo do prvaka bivše SFRJ. Vanserijski talenat i radnik, a sjećam se kada bi bila ljetna pauza da su Damir i moj rahmetli brat trenirali bez dana odmora, a imali su 16 i 17 godina. Koliko sam im puta samo dodavao loptu kada bi pucali “bacanja” ili “sa svih pozicija” na betonu vlasenickog košarkaškog igrališta.
O karijeri Damira Mulaomerovića suvišne su riječi, dovoljno je nabrojati klubove za koje je “Mula” igrao: Sloboda-Dita, Cibona, Fortitudo, Efes-Pilsen, Real Madrid, Panathinaikos, Olimpyacos, Paok, Panelinios, Zagreb. Nije se bojao nikoga na terenu, igrao je s lakoćom protiv svakoga, bez pardona prema ikome, kao kad je s 21-om godinom, nastupajući na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, lagano odigrao protiv slavnog Stocktona “utrpavši” mu 20 poena, uz par asistencija. John Stockton je tad bio košarkaški vrh svijeta, ali nije mogao ništa protiv tuzlanskog djeteta. Odbijao je ponude iz NBA u vrijeme kada su Evropljani rijetko pozivani da idu preko bare. Ostao je vjeran euro košarci koju je svakim svojim nastupom i potezom činio bogatijom.
I danas “Mula” u Zagrebu dijeli autograme, a kada se pojavi u “Stambolu”, Madridu, Atini ili Solunu nastaje navijačka histerija. Biću slobodan pa ću reći da je tuzlanska košarka dobila najveće pojačanje u njenoj istoriji, u rodni grad vratio se “doktor” basketa.
Kada vidiš Damira na klupi Slobode to je isto kada bi Kukoč sjedio na klupi Splita ili neprikosnoveni Air Jordan na klupi Bullsa. Mulaomerović je upravo to, jedinstvena tuzlanska zvijezda evropskog i svjetskog neba. Osim njegove maestralne igre krasi ga i njegovo ponašanje, koje ga i čini, osim košarkaškom, i ljudskom gromadom. Kada je nosio igru Cibone, Efesa, Panatinaikosa, Reala, bio je i ostao isti kao i onda kada sam mu dodavao lopte na vrelom betonu košarkaškog igrališta u Vlasenici, a to i jeste odlika pravih i orginalnih zvijezda.
Uvijek je bio pravi ambasador rodnog grada i gdje god se kaže “Mula” svijet kaže Tuzla, i to Tuzla mora cijeniti, pažnjom i poštovanjem zahvaliti Damiru Mulaomeroviću što se vratio u rodni grad čiji je on brend.
Uvijek kad vidim Damira u njemu vidim čovjeka, “doktora” košarke, evropskog prvaka, naravno, vidim i svog rahmetli brata i sjetim se kup utakmice protiv Maglaja kada su dva druga, dva 17 -godišnjaka debitovala za prvi tim Sloboda-Dite upisujući prve minute i poene, presretni što su obukli crveno-crni dres.
Damir se vratio u Mejdan, gdje je sve i počeo !
