Protekla košarkaška sedmica u Tuzli nam je ponudila dvije potpuno različite košarkaške priče. Prvo, u subotu pun Mejdan, “vječiti” derbi Sloboda-Bosna, državna himna na početku meča, korektno navijanje, niti jedan incident u punoj dvorani, spektakl, što bi se reklo. Domaći navijači presretni zbog visoke pobjede svojih ljubimaca, ali i zbog cijele atmosfere skandiraju: “Ovo je Tuzla, ovo je Tuzla…”. To me kao Tuzlaka čini sretnim i ponosnim, jer samo tuzlanska košarkaška publika može kreirati takvu atmosferu za pamćenje.
Pozitivno raspoloženje me držalo i u nedjelju, pa ponedjeljak, toliko da poželih da odem u utorak da gledam još jedan slavni košarkaški tim iz Tuzle, Jedinstvo u njihovom kup meču protiv Brčanke iz Brčkog.
Kad tamo, potpuno drugačija slika, sumorne tribine praznog Mejdana i na njima nekih desetak članica mlađih selekcija kluba koje, uz par roditelja i zagriženih ljubitelja basketa, gledaju ovaj meč između ekipa koje inače spadaju u vrh naše, kakve takve, ženske košarke. Igra tu i buduća zvijezda naše reprezentacije Melisa Brčaninović, inače kćerka poznate Mare Lakić, tako da se nešto tu i može vidjeti. Namjestim se tako u svojoj stolici, grickam košpe, kad nakon nekih par minuta poče rafalna paljba psovki sa tribina. Kako je utakmica trajala psovke su postale popratni efekt svake sudijske odluke, a i delegat meča nije bio pošteđen istih. Drugo poluvrijeme donosi istu sliku, s tim što se “psovači” sada raspoređuju i na drugu tribinu pa psovke dopiru i sa druge strane. Kako je utakmica sredinom treće četvrtine izgubila rezultatsku neizvjesnost, jer su gošće pobjegle na dvocifrenu prednost, do kraja utakmice domaću publiku je zabavljalo par pomenutih “likova” koji nisu prestajali da vrijeđaju, poglavito tuzlanskog sudiju Kasumovića.
Tako se jedna utakmica bez ikakve rezultatske neizvjesnosti pretvorila u festival psovki i uvreda koje su odjekivale u praznoj dvorani Mejdana. Sramota me mog druga Ede iz Srebrenika koji je doveo svoju djecu da prvi put gledaju Jedinstvo, nekadašnjeg prvaka Evrope.
U tom momentu se sjetih onog subotnjeg skandiranja: “Ovo je Tuzla, Ovo je Tuzla…”.
Zato bih poručio tim primitivcima da ono u utorak NIJE bila Tuzla, već zalutali primitivci, a na rukovodstvu Jedinstva je da odstrani iz svojih redova i dvorane takve “likove” i da se pobrinu da se na Jedinstvo ide uživati, kao što uživamo gledajući Slobodu.
