Damir Husanović, profesor engleskog jezika i književnosti, nekadašnji košarkaš, veoma često svojim lucidnim komentarima zadivi facebook populaciju. Nedavno je objavio svoje sjećanje o tuzlanskom Partizanu, dvorani podno Slane Banje, a mi njegove riječi prenosimo u cijelosti zarad budućih generacija.
………..
Dok su nas gađali granatama u nadi da ćemo tiho zaspati, mi smo čekali zimu za zimom u trošnoj dvorani sa improvizovanim najlonima, koji su nevješto oponašali gelerima propucane prozore… Kroz ceradu je padao strpljivi i debeli bosanski snijeg, a mi smo trčali unaokolo, dječački sretni sa vunenim kapama, rukavicama i poluispuhanim košarkaškim loptama… Trčali, odrastali i postajali ljudi… Danas smo profesori, policajci, komercijalisti, doktori, pravnici i ekonomisti… Kultni “Partizan”danas sija najljepšim sjajem, ali ona stara ratna, gotovo urušena dvorana sa dva reda praistorijskih tribina nas je u ratnim i poratnim godinama hranila ljubavlju i bila nam je najdraži dom… Neka prelijepa nova dvorana rađa neke nove šampione… Mi, djeca ratnih tuzlanskih ulica smo pokazali kako hrabro može da tuče neustrašivo dječije srce…
