Prvi put poslije 1976. godine i Olimpijskih igara u kandskom Montrealu, Tuzla neće imati svog predstavnika na najvećem planetarnom događaju koji se ove godine održava u brazilskom Riju. Nekada najsportskiji grad bivše Jugoslavije, koji je imao najviše prvoligaških ekipa spram broja stanovnika, od 2000. godine do danas kontinuirano je svođen u okvire sportske provincije. Klubovi su ispadali u niže rangove, a oni koji su nekada bili simbol grada, poput Sloboda Dite, voljom općinskih moćnika su ugašeni.
Iako će iz gradske administracije, kojom rukovodi Jasmin Imamović, reći da je sport u nadležnosti kantona, ne treba zaboraviti kako su svi sportski objekti u vlasništvu grada, a, priznat ćete, najbitniji preduvjet u razvoju budućeg olimpijskog kandidata su adekvatna sportska borilišta. Kakva su sportska borilišta u Tuzli ilustrira podatak da su fudbaleri Slobode utakmicu pretkola Lige Evrope morali igrati u Zenici ili da su ove godine rukometašice Jedinstva odustale od izalska u Evropu zbog nedostatka finansija…
Tuzla je nekada bila mamac za vrhunske trenere bivše Jugoslavije, a neposredno prije izbijanja agresije na BiH, mladost Tuzle u košarci ili rukometu bila je najbolja u Jugoslaviji, što je direktni produkt sistematičnog i stručnog rada. Takvih ostvarenja, kada su u pitanju tuzlanski klubovi i sportisti, danas nema, a već godinama niko iz popularnih sportova nije donio titulu prvaka u „slani grad“.
U Rijo je ove godine trebao putovati plivač Ensar Hajder, koji je imao ostvarenu olimpijsku normu. Međutim on je ostao kod kuće.
– Imao sam tri ostvarene norme koje sam više puta potvrđivao kao jedini plivač iz BiH. Bit ću iskren, ni sam ne znam zašto ovaj put nisam otišao na Olimpijadu. Sva sreća pa mi plivanje nikada nije bilo glavni prioritet, inače bih bio jako razočaran – naveo je u izjavi za „Avaz“ plivački rekorder iz Tuzle Ensar Hajder.
Nesumnjivo je kako Tuzli treba nova snaga, vjetar koji će od okova prošlosti očistiti sportske kolektive i koji će donijeti modernizirane dvorane, stadione, staze i druge otvorene i zatvorene sportske terene. Ta nova snaga Tuzli mora vratiti oreol sportskog grada, odnosno sredine koja je iznjedrila Kinđeta, Marijana, Šećera, Cecu, Razu… Sve ostalo je šuplja priča i klasična demagogija!
Ko je sve predstavljao Tuzlu na OI
Hronološki pregled sportista koji su bar jednu godinu nastupali za tuzlanske klubove ili su porijeklom iz Tuzle, a da su učestvovali na Olimpijskim igrama: Montreal 1976.: Vinko Galušić (atletika), Mirza Delibašić (košarka), Marijan Beneš (boks), Moskva 1980.: Dževad Šećerbegović (fudbal), Svjetlana Kitić (rukomet), Los Anđeles 1984.: Svjetlana Kitić (rukomet), Sabit Hadžić (košarka), Seul 1988.: Razija Mujanović (košarka), Mara Lakić (košarka), Cvijan Milošević (fudbal), Mirko Mihić (fudbal), Barcelona 1992.: Zlatko Saračević (atletika), Kada Delić (atletika), Dragan Perić (atletika), Atlanta 1996.: Kada Delić (atletika), Dragan Perić (atletika), Damir Mulaomerović (košarka), Sidnej 2000.: Dijana Kojić (atletika), Dragan Perić (atletika), Atina 2004.: Dragan Perić (atletika), Jasminka Guber (atletika), Jasmin Salihović (atletika), Peking 2008.: Nedim Nišić (plivanje), London 2012.: Ensar Hajder (plivanje). Tuzlu je predstavljao i košarkaški sudija Zdravko Kurilić (Seul), te Nađa Avdibašić Vukadinović koja je bila predsjednica OK BiH. Na Olimpijadama Tuzla je imala i svoje trenere Mihajla Vukovića, Nađu Avdibašić Vukadinović, Halida Gazibegovića, Kadu Delić Selimović i Muhameda Smajlefendića.
Dnevni avaz
