Ako je iko imao dilemu kako funkcioniše izbor selektora u mlađim kategorijama Košarkaški savez Bosne i Hercegovine, slučaj U16 reprezentacije daje prilično jasan – i zabrinjavajući – odgovor.
Prvo je prijedlog bio jasan. Član Upravnog odbora Adnan Jašarević predložio je Adnan Žunić, uz obrazloženje koje je na papiru imalo smisla: rad u OKK Sloboda Tuzla, iskustvo, rezultati, te angažman u KK Realway Sarajevo gdje je vodio i omladinske i seniorske selekcije.
Ali onda – preokret.
Onog trenutka kada se Žunić razišao sa Realwayom i vratio u Tuzlu, prijedlog više nije bio aktuelan. Umjesto njega, u fokus dolazi Slaviša Ožegović – trener koji, gle slučajnosti, radi upravo u Realwayu, a prethodno je, koliko znamo, samo radio u ženskoj košarci.
Postavlja se pitanje: šta je zapravo kriterij? Znanje ili adresa? Rezultati ili klub u kojem trenutno radite? Ili možda – bliskost predlagača sa određenim sredinama?
Jer teško je ignorisati činjenicu da je sam Jašarević u obrazloženju prvobitnog prijedloga naveo i lični moment – da njegovo dijete trenira u Realwayu, te da iz te perspektive prati rad kandidata. Kada je ta veza nestala, nestao je i kandidat.
Kakvi su to aršini?
Dodatnu težinu cijeloj priči daje i činjenica da je isti Adnan Jašarević u ranijem periodu bio jedan od najglasnijih kritičara rada Saveza, često se oglašavajući u javnosti. Danas, kako nezvanično saznajemo, upravo bi on trebao biti zadužen za pronalazak finansijskih sredstava za U16 reprezentaciju.
Zašto baš ta selekcija?
Odgovor se, možda, ne krije u budžetima – nego u spiskovima. U generaciji igrača koja tek dolazi. U prostoru gdje se uticaj tek gradi.
Jer kada isti čovjek traži da bude zadužen za praćenje i “svaki drugi vid pomaganja” selekcijama U14 i U16, uz napomenu da ima “lični imperativ” jer mu dijete igra u tim uzrastima, onda to više nije samo sportska priča. To je potencijalni sukob interesa.
A kada se uz to traže i ovlaštenja da predstavlja Savez u kontaktima sa FIBA zvaničnicima, uključujući i najviše strukture, jasno je da ambicije nadilaze okvire jedne selekcije.
Na kraju ostaje suštinsko pitanje: da li se reprezentacije biraju zbog djece Bosne i Hercegovine – ili zbog djece pojedinaca?
Jer ako je kriterij promjenjiv koliko i adresa jednog trenera, onda problem nije u izboru selektora.
Jašarević je ovim urušio svoju kredibilnost, a ostat će upamćen kao “galamdžija” koji je Savez kritikovao kada su ostvareni najbolji rezultati – plasman na Eurobasket, plasman u drugi krug, plasman u drugi krug kvalifikacija za Mundobasket.
E. Skokić
