Nakon nezaboravnog debija na Eurobasketu 1993. godine, kada je Bosna i Hercegovina zauzela osmo mjesto i imala najboljeg strijelca turnira – legendarnog Dinu Bilalovića, reprezentacija nije nastupila na narednom prvenstvu održanom 1995. u Atini.
Razlog neigranja ležao je u kvalifikacionoj grupi u kojoj se Bosna i Hercegovina našla sa SR Jugoslavijom, što je, u kontekstu svježih ratnih rana, bilo neprihvatljivo za naš tim. Odluka da se susret ne odigra automatski je značila eliminaciju iz kvalifikacija.
Na evropsku scenu BiH se vratila 1997. godine u Španiji, ali je rezultat bio razočaravajući. U teškoj grupi sa Rusijom, Grčkom i Turskom, reprezentacija je upisala tri tijesna poraza, ali je u susretu za plasman ipak savladala Latviju i zauzela 15. mjesto. Ta pobjeda ostala je posljednja na Eurobasketima sve do 2011. godine.
Za Eurobasket 1999. godine u Francuskoj, reprezentacija BiH izborila je plasman sa impresivnim omjerom 9-1, u kvalifikacionoj grupi u kojoj su bile i Litvanija i Hrvatska. Posebno su pamtljive dvije pobjede protiv Hrvatske – u sarajevskoj Skenderiji i splitskim Gripama – koje su podigle očekivanja javnosti do maksimuma.
Međutim, na samom prvenstvu, uprkos sjajnoj atmosferi i kvalitetnom sastavu, reprezentacija nije ostvarila značajniji rezultat. Ključna je bila utakmica protiv kasnijeg šampiona Italije – poraz u završnici koji je ugasio nade o medalji. Kapitenove suze i nevjerica među navijačima ostali su simbol propuštene prilike.
Generacija koju su predvodili Nenad Marković, Gordan Firić, Dževad Alihodžić i Samir Mujezinović nikada nije bila bliže vrhu evropske košarke. Bio je to trenutak koji se, kako će se kasnije pokazati, više nikada nije ponovio.
