Aleksinac je u bivšoj Jugoslaviji bio poznat po rudnom blagu i nažalost jednoj od najtežih rudarskih nesreća. Na sportskom planu slavu Aleksinca godinama unazad pronosi košarkaš Slađan Stojković, koji primjera radi nikada nije bio biran za sportistu rodnog grada.
U Tuzli, u dresu Sloboda Dite, taj prekaljeni košarkaški lisac doživljava svoju drugu mladost. U grad soli je prvi put došao 1990.godine, potpisao ugovor na tri sezone, a zbog rata u bivšoj Jugoslaviji ostao samo jednu.
“Zbog te činjenice sam osjećao neku vrstu duga prema Sloboda Diti i njenim vjernim navijačima. Kada me lani pozvao direktor Žarko Vujović, bez dvoumljenja sam prihvatio poziv, napustio Beograd i došao u Tuzlu”, kaže Slađan Stojković.
Za sebe će reći da je hazarder, te da mu broj 13 na dresu donosi sreću. Upravo zbog svog hazarderstva je lani napustio Megaishranu iz Beograda i došao u Sloboda Ditu, koja je tada bila bliže ispadanju nego ostanku u ligi.
“Ne samo da smo izborili opstanak u ligi, već smo se plasirali u Ligu za prvaka. U ovogodišnjem prvenstvu šest kola prije kraja smo sigurni sudionici Superlige. Znamo da je kvalitet na strani Široki Eroneta, Bosna Ase BHT i Igokee, no uvjeren sam da ćemo uz kvalitetno pojačanje na poziciji «petice» za sve njih biti tvrd orah”, kaže on.
Stojković napominje da je Sloboda Dita dobila dosta na dolasku Dimitrija Matića i Vedrana Bosnića. Uz to Senad Muminović, je sve to na najbolji način posložio i rezultat nikako nije smio izostati.
“Vratili smo publiku u Mejdan. Vjerujem da će u Superligi BiH naša dvorana biti puna kao nekada, te da ćemo mi slaviti u nekom od derbija”.
U karijeri je sa brojem 13 na dresu igrao od rodnog Aleksinca, preko Beograda, Poljske, Izraela, Kipra, pa do Sloboda Dite. U šampionatu bivše Jugoslavije ponio je titulu najboljeg strijelca Winston Yuba lige sa prosjekom od 26.5 poena po utakmici. A, košgeterska konkurencija je bila uistinu prejaka. U Partizanu su bili Saša Danilović i Saša Đorđević, u Vojvodini pokojni Boban Janković, u Zvezdi Saša Obradović, u Bosni Samir Avdić i Nenad Marković…
“Rekord karijere po broju postignuih poena držim iz vremena dok sam još bio klinac. Tada sam na utakmici za svoj Aleksinac postigao 72 poena, u pobjedi nad Prokupljem od 92:90. Tada su se utakmice igrale bez tri poena. U dresu Sloboda Dite sam lani postigao 42 poena u Mostaru, kada smo savladali Zrinjski”.
Iz sjećanja ne može da izbriše niti puni Mejdan i utakmicu sa Spartakom iz Subotice. Dvije sekunde prije kraja je izjednačio rezultat.
“Imao sam dodatno slobodno bacanje, jer sam prilikom šuta bio fauliran. Pogodio sam i donio pobjedu. Kasnije smo se plasirali u polufinale plej-ofa što je najznačajniji rezultat Sloboda Dite u jugoslovenskim prvenstvima.
U sjećanju su ostale i utakmice sa Crvenom Zvezdom u vrijeme dok je nosio «crno-beli» dres Partizana.
“Sa 2-3 smo izgubili u finalnoj seriji plej-ofa i titula je pripala «crveno-belima». Taj poraz mi je možda i najteži u karijeri”, kaže Stojković.
U Mejdanu često čujemo skandiranja «Stojković Slađo, Stojković Slađo…». Kako i ne bi kada Slobodin «srećko» sa brojem 13 predvodi novi val «crveno-crnih», koji ove godine igraju u pobjedonosnom stilu. Potvrda odličnih igara mora doći i u Superligi – nadamo se pred punim Mejdanom.
Tekst objavljen u novinama San, februar 2007. godine
