Odigrano je osam utakmica u Ligi 12, a tuzlanska Sloboda ima skor od 4-4. Ambicije kluba su plasman u Ligi za prvaka, ali ako se uzme u obzir kvalitet Lige 12, prema opštem mišljenju, Slobodi su neophodna pojačanja kako bi se stiglo do tog cilja.
Aktuelni igrački kadar posjeduje kvalitet, pokazali su to protiv Širokog, ali im je neophodan radikalan zaokret u pristupu igri na gostujućim parketima. Dok su u Mejdanu razgoropađeni, zakucavaju i lijepe “banane”, potom gledaju ka publici, na gostovanju su poput “zečeva”. Rekli su nam to svi koji su ih gledali u Sarajevu, Trebinju, Kaknju…
Bez gostujućih pobjeda Liga za prvaka bit će teško ostvariv cilj. Sloboda je propustila četiri gosujuće, ima još sedam šansi.
Ali, ponavljamo radikalni zaokreta u pristupu igri na gostovanjima mora biti. Odgovornos se mora preuzimati, a pojedini “vječiti talenti” moraju igrati kontinuirano dobro i kući i na strani. Također, i ljetošnja pojačanja moraju znatno više pokazati, podarati “koljena” za klub i grad ili jednostavno otvoreno i pošteno reći da se ne mogu nositi sa pritiskom i zahtjevima.
Nepobitna je činjenica i da je ekipa srozana povredama. Od početka stručni štab kuburi sa povredama igrača. U Kaknju su nedostajala četvorica prvorimaca: Hrnčić, Jurković, Grošić i Latifagić, vratio se roviti Tanasilović, a ozlijedio Petrić.
Sve to stoji, ali ako se hoće Liga za prvaka onda se sve prepreke moraju prebroditi. Također i igrači se moraju sami zapitati hoće li da im se sezona okonča u martu ili će tuzlanskoj publici na proljeće podariti gušt gledanja pet izvanrednih utakmica.
Zbog svih navedenih problema i evidentnih nedostataka, rukovodstvo kluba što skorije vrijeme mora u sarandji sa stručnim štabom razmotriri opciju dovođenja novih igrača na deficitarnim pozicijama. Liga prvaka je izazov, ali i potreba OKK Slobode. Šansa se ne smije propustiti.
