Legendarni košarkaš i trener Slobodan Subotić i danas s posebnom emocijom govori o Krešimiru Ćosiću. Jedan razgovor s grčkim menadžerom nedavno ga je vratio u dane kada je dijelio svlačionicu s čovjekom kojeg mnogi i danas smatraju simbolom jugoslovenske košarke.
„Imao sam razgovor s jednim grčkim menadžerom koji mi je rekao da je vidio moju izjavu gdje sam rekao da je Krešo za mene najbolji igrač Evrope svih vremena. Ja kod toga stojim“, počinje Subotić, s onim prepoznatljivim tonom u glasu – kombinacijom poštovanja i nostalgije.
„Onaj koji nije igrao s Krešom, koji nije bio s njim svaki dan na treningu i utakmicama – ne može to shvatiti. Ne može to uopće razumjeti. Svi koji su ga poznavali znaju da je bio ispred svog vremena“, dodaje.
Subotić se prisjeća kako su i tada, sedamdesetih, mnogi upoređivali Ćosića s velikim imenima evropske košarke.
„Taj menadžer mi je rekao da je za njega Sabonis najbolji centar. Naravno, Sabonis je bio veliki igrač, ali Krešo je igrao sve – jedan, dva, tri, četiri, pet. Moka je jednom rekao da bez Kreše ne bi bilo tima. On je bio taj koji je sve povezivao – Praju, Kiću, Mirzu, sve nas. Nije bilo lako igrati u reprezentaciji Jugoslavije, ali Krešo je bio ta nit koja je držala sve zajedno.“
Za Subotića, Ćosić nije bio samo igrač. Bio je vizionar, vođa i tihi arhitekta svakog uspjeha jugoslovenske reprezentacije.
„On nije bio sebičan, radio je stvari koje se nisu ni vidjele, ali bez njega se nije moglo. Svi veliki uspjesi te reprezentacije vezani su za njegovo ime.“
Posebno se sjeća kratkog, ali nezaboravnog zajedničkog perioda u ljubljanskoj Olimpiji.
„Nažalost, igrali smo zajedno samo jednu sezonu, ali bilo je fenomenalno. Iskreno, bio sam tada na izlaznim vratima kluba, mlad igrač, ali Krešo je rekao da ostanem, da ćemo raditi zajedno, da će sve doći. I zaista, on je došao u junu, a ja sam već u decembru igrao za reprezentaciju Jugoslavije.“
I danas, više od četiri decenije kasnije, Subotićeve riječi o Ćosiću nose istu snagu.
„On je bio igrač ispred vremena – ne samo po onome što je radio na terenu, nego i po načinu na koji je razmišljao o košarci. Takvih više nema.“
