Na spomen Jugoplastike, njegovo ime se nabroji među prvih pet. Broj 4 na dresu Žutih u godinama dominacije bio je na rezervisan za Zorana Sretenovića.

Upravo na dan godišnjice prve titule Splićana u Minhenu 1989. godine razgovarali smo sa jednim od simbola Žutih.

Prije Minhena, Saragose i Parisa, Jugoplastika je vašom tricom savladala Draženovu Cibonu u Zagrebu. Da li je i to bila jedna od naznaka dominacije Žutih?

Da ne ispadnem subjektivan, tu tricu je mogao postići i neko drugi. Ja sam je pogodio na dodavanje Kukoča. Sigurno da je bila jedan od prelomnih momenata. Odigrali smo odlično i dobili neprikosnovenu Cibonu u Zagrebu.

U grupnoj fazi Kupa evropskih prvaka među osam timova, na Jugoplastiku se nije računalo kao kandidata za Minhen. Putnici su se pored Barcelone i Maccabija tražili  u Scavoliniju, CSKA i Arisu.

Bili smo mlada ekipa, i niko nas nije shvatao na način da možemo ugroziti ove ekipe. To nam je možda i išlo u prilog. Međutim mi smo imali takav rad i pripremu pod vodstvom Bože Maljkovića i prof. Ace Nikolića. Posebno je u tom mentalnom segmentu profesor imao uticaj na nas pred odlazak u Minhen.

Slijedi polufinale protiv Barcelone?

Potpuno smo ih nadigrali, na kraju ni oni nisu bili svjesni šta ih je snašlo. Nisu mogli da vjeruju da nisu u finalu.

Kako se pripremalo za finalnu utakmicu?

Na scenu stupaju uvijek ozbiljni Božo i profesor, koji paze da ne sagorimo u želji protiv Maccabija. Nisu su nas uopće opterećivali. Pričali smo viceve, zezali se, kao da ne igramo sutra finale za prvaka Evrope. Kako se to odrazilo na nas, vidjelo se terenu u finalu, gdje smo došli do svoje prve titule.

Kako su Žuti dočekani u Splitu sa peharom iz Minhena?

Fešta je nastala odmah nakon pobjede. Na vezi smo bili sa Splitom. Dobijali informacije da je cijeli grad na nogama, i da nas Splićani željno iščekuju. Mi smo također jedva čekali da dođemo u Split. Kada smo stigli to se ne može riječima opisati. Dočekalo nas je preko 100.000 ljudi. Kada je iz aviona kapiten Ivanović sa peharom izašao nastalo je opšte veselje. Neopisivo, šta da kažem, ostaje za cijeli život.

Nakon druge titule u Saragosi, u novu sezonu ulazite oslabljeni?

Otišao je kapiten Ivanović, Rađa, Sobin  igrači iz petorke. Trener Maljković je prešao u direktnog konkurenta Barcelonu.

Da li je možda sve bilo spremno da Barcelona dođe trofeja? Kao uvertira za Olimpijske igre koje su naredne godine bile u Barceloni?

Svi su se spremali, ali nas niko nije pitao, a to se ne radi tako, kaže uz smijeh Sretenović. U Parisu je pobijedio naš dugogdišnji sistem. Rad na treningu dobio je tu treću utakmicu u Parisu.

Pamtite li neku od anegdota iz tog vremena?

Bilo ih je mnogo, ali evo sjetio sam se jedne od njih. Kada smo trebali igrati sa IMT-om u prvenstvu, a pred turnir McDonald’s Open turnir. IMT je igrao sa pet igrača. Mi u hotelu pročitamo u novinama da neće igrati Rade Milutinović. Šalili smo se u vezi toga. Dođemo na utakmicu Milutinović ubaci 17 poena u prvom poluvremenu Kukoču. Maljković na poluvremenu ljut na Tonija samo što mu ispisnicu nije dao. Uđemo u drugo poluvrijeme Kukoč odigra na nivou, ali mi izgubimo od IMT-a.

Pobjeda beogradskog kluba, je dokaz koliko je bila jaka liga bivše države?

Baš tako, bodovi se nigdje nisu mogli unaprijed upisati. Najjača liga u Evropi. Moram napomenuti da zbog jake lige i mi smo bili još bolji u Evropi.

Rođeni Beograđanin, Splićani Vas zovu svojim?

To je grad u kojem sam proveo najljepše godine života. Pored Beograda osjećam ga svojim gradom i često idemo. Mnogo sam vezan za Split, a jedna od tih poveznica je i moja supruga rođena Splićanka.

U kakvom ste kontaktu sa ostalim saigračima iz Jugoplastike?

Na vezi smo, gledamo uvijek priliku da se vidimo kada nam to obaveze dozvole. Naravno kada god vidimo pričamo o najljepšim danima.

U košarci ste ostali kao trener?

Trenutno sam bez angažmana, radim kao koordinator omladinskih selekcija OKK Beograd, kluba koji ima bogatu tradiciju. Također angažovan sam u radu na kampovima.

Da li se može ponoviti neka nova Jugoplastika u regionu i Evropi?

Ne vjerujem da će iskočiti ekipa sa takvom strukturom, rada i sistema.

Sretenović je u Split došao 1986. godine iz Crvene zvezde zajedno sa trenerom Božidarom Maljkovićem. Njegova supruga bila je također poznata košarkašica Nada Biuk, najbolja igračica prvoligaša Splitske Trgovine.

Nedim Salaharević

foto: Miranda Čikotić/PIXSELL

 

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here