Najvažnije je da se prvenstvo igra, floskula je koja nas prati od početka sezone u Ligi BiH. No, u stvarnosti to i nije baš tako.
Je li iko upitao ijednog predsjednika ili direktora kluba kako je u pandemiji koronavirusa obezbijedio novac za ekipu, kotizaciju, putovanja, kazne… Naravno da nije.
Zbog toga sudijske, blago govoreći, igrarije unose nemir u kompletno takmičenje koje je jedno od najneizvijesnijih u regiji.
Niko nije zadovoljan suđenjem i to je istina, a zašto je to tako trebalo bi biti predmet analiza.
Sudije se 20-ak godina poslije reintegracije košarke u BiH napokon moraju riješiti kriterija koji formira pun ili prazan gepek. Moraju se riješiti vanjskih uticaja koji formiraju njihov kriterij. I tako redom…
Nije moguće da jedan sudija dodijeli tehničku grešku treneru koji napusti prostor predviđen za kretanje, a da takav isti slučaj previdi na istoj i svakoj narednoj utakmici. Onda je takva odluka sa umišljajem.
Nije moguće da jedan sudija na jednoj utakmici odbroji pet sekundi po pravilima, a da na drugoj utakmici pet sekundi odbrojava do beskonačnosti. Onda je to odluka sa umišljajem.
Nije moguće da sudija zbog osmijeha dodijeli tehničku grešku kapitenu ekipe, a da taj isti sudija na drugoj utakmici ne reaguje na konstantne prigovore, pa i psovke. Onda su te odluke sa umišljajem.
Možemo ovako do unedogled, možemo navoditi imena, ali, za sada, nećemo licitirati njima.
Klubovi napokon moraju imati pravo glasa, tražiti superviziju, tražiti suspenziju za sudije koji griješe iz kola u kolo.
U cijeloj priči nisu amnestirani ni klubovi. Oni koji pune gepeke trebaju završiti sa tom praksom jer ćemo u suprotnom imati isto ili još gore stanje u košarci.
Na koncu i sudije se trebaju zapitati o svojim kriterijama. Nekom njihove odluke uzimaju hljeb iz ruku, stipendiju, platu… Nije utakmica manekenska pista da se na njoj “uživa u odlukama” i da se uzme taksa od 200 KM i putni troškovi, a da se ne preuzme nikakva odgovornost.
Radnici u BiH pola mjeseca crnče ta tih 200 KM, a sudije ih dobiju za 90 minuta utakmice.
Naglasili smo da zbog pandemije koronavirusa nećemo imati rubriku “Petorka”, nećemo licitirati imenima, jer i sudije su živa bića i nije ni njima lako. Nikom u biti nije lako, ali sudije su te koje se napokon moraju dogovoriti o kriterijima.
Seminari, edukacije, webinari, supervizije… moraju biti konstanta, a ne incident.
Tek tada možemo vjerovati da se odluke ne donose sa umišljajem, da nema vanjskih utjecaja, da nema mita, korupcije…
Časne pojedince, a naravno da ih ima, isključujemo iz svih navoda i apelujemo na njih da istraju u naporima da se prilikom delegiranja gleda kvalitet, a ne kvanintite, krvno zrnce, grad ili guru…
E.Sk
