Partizan je pao na popravnom ispitu. Popravni je bio produžetak utakmice sa turskom Bursom. Nisu ga položili puleni Željka Obradovića, i natjerali su svog trenera da poslije meča izjavi kako je ovo bila “izgubljena godina života”. Možda nije sve tako dramatično, ipak se ne radi o životu i nekim bitnim stvarima, ali što se košarke tiče – Partizan je ispao u prvoj rundi play-offa Eurokupa. Bursa je u Beogradu pobijedila 95-104, i to je surova istina.
Potpuno je razumljiva rezignacija Željka Obradovića. Njegov tim je na samo 14 sekundi prije kraja regularnog dijela utakmice vodio 84-79, i činilo se da bi sa takvom prednošću ovu utakmicu dobili i juniori. Ali, potvrdilo se po ko zna koji put ove sezone da Partizan, tačnije ovaj sastav, nema to iskustvo da protivnika koji je na koljenima dokrajči, onako kako to rade veliki timovi. Zato je i moguće da crno-bijeli proćerdaju pet poena prednosti u samo 14 sekundi, da dozvole protivniku da im ubaci najprije dvojku, pa da naprave stupidan faul u napadu, i da onda prime trojku, i psihički slomljeni odu u produžetak. U kome nije ni moglo biti drugog ishoda osim pobjede “tamo neke Burse”, tima koji sjajno vodi trener Dušan Alimpijević.
Ova utakmica u Štark areni pred oko 15.000 gledalaca bila je maturski ispit za ovu generaciju crno-belih. Nisu ga položili, pali su, ogolili su sve svoje slabosti, i sada im preostaje da se kako znaju i mogu pripreme za završnicu ABA lige. San o osvajanju Eurokupa raspršio se kao mjehur od sapunice, gotovo je, Bursa ide na megdan Cedevita Olimpiji, a Partizan će da trenira.
Od samog početka bilo je svima jasno da ovo nije “tamo neka Bursa”, nego ozbiljan tim, bar u odnosu na našeg predstavnika. Dok je Partizan lutao i promašivao, i pritom “živio” od ofanzivnih skokova Koprivice i Lesora, na drugoj strani Alimpijevićev tim je uspješno “bušio” sve Partizanove slabosti, i u isto vreme uspješno prikrivao sopstvene. Panter je bio potpuno zaustavljen, prve poene iz igre postigao je tek u trećoj četvrtini. Asistencije crno-bijelih brojale su se na kašičicu, do kraja ih je Partizan nakupio svega 14, u odnosu na 23 Burse. Što dovoljno govori koliko se timski igralo i razmišljalo.
Poslije 20-20 na kraju prve četvrtine Avramović je digao Arenu na noge trojkom za 32-29, ali odmah stiže kazna od strane Endrusa i Bita, i Bursa vodi 35-37. Početkom treće dionice turski tim pravi seriju 0-10 i dolazi do vođstva 42-51, što anulira Kevin Panter sa tri trojke. To je ujedno i najbolje što je Amerikanac uradio na ovoj utakmici. U posljednjih deset minuta Partizanovi igrači su konačno poslušali svog trenera, i zaigrali agresivno u odbrani.
To je odmah rezultiralo serijom 12-2 i vođstvom 69-66, ali kao što rekosmo ovaj tim crno-bijelih nema neophodan pobjednički mentalitet, da kad namiriše krv slomi protivnika. Naprotiv, Partizan dozvoljava Bursi da se lako vrati u utakmicu, i da povede 69-72 u 35. minutu. Kad je Lesor na minut i 46 sekundi prije kraja ukrao loptu, pretrčao cio teren i zakucao za vođstvo 79-74 činilo se da je priča gotova.
Avaj – umesto da rutinerski privedu utakmicu kraju i slave pobjedu, igrači Partizana daju jednu po jednu šansu protivniku, kao na tacni. Momci iz Burse su i sami bili iznenađeni tim poklonima, ali brzo su se snašli i izgubljenu utakmicu pretvorili u dobijenu.
Kazna za Partizan. I veliko “bravo” za Dušana Alimpijevića, koji u Bursi radi sjajan posao.
