Dok već dva mjeseca trenira rigoroznim tempom po četiri puta dnevno (da, dobro ste pročitali – po 4 puta) Luka Garza se još nada u odustajanje selektora BH reprezentacije Adisa Bećiragića od plana da na mjestu naturalizovanog igrača na Eurobasket povede američkog beka Zejvijera Kastanjedu. Omaleni čikaški bek koji je nedavbo potpisao za Unikahu trenutno se doima potpuno nespremnim nakon preloma kosti zbog kojeg u svom prethodnom klubu Burgu nije igrao od februara ove godine.
Bosansko-hercegovačka košarkaška reprezentacija je u nekompletnom sastavu počela pripreme 18. jula, dosta prije većine drugih reprezentacija koje će uskoro zaigrati na 42. Evropskom prvenstvu, takmičenju koje traje evo već 90 godina. Ali je, kako to trenutno izgleda, imala vrlo malo koristi od tako ranog početka priprema.
U nizu poraza u pripremnim utakmicama započetim dvomečom u Kini selektor Bećiragić se pravdao činjenicom da mu nisu igrali najbolji igrači kao što su Musa i Nurkić. Nakon poraza od Srbije u Beogradu u utakmici zatvorenoj za javnost rijetki svjedoci koji su je uživo gledali su na moja pitanja o podrobnom opisu utakmice s podsmjehom i čuđenjem komentarisali su nevjerovatan propuh u BH odbrani nakon 126 primljenih poena. Nefunkcionalna odbrana nije popravljena ni pred hiljadama domaćih navijača u Skenderiji protiv Crne Gore (uz opet trocifren broj primljenih poena) u kojem se vidjelo da je, uz Gegića koji se vraća nakon ozbiljne povrede, nije spreman ni Nurkić, a ni Kastanjeda. Selektor Bećiragić nakon poraza nije okolišao pa je rekao: “Nurkić je van forme i jedva trči. Kastanjeda ne trenira, i tek prije dva dana počeo je da igra pet na pet”.
Zbog usporenog povratka Kastanjede koji je u alarmantnom porazu u utakmici protiv Crne Gore odigrao vrlo kratko Bećiragić je shvatio da od Kastanjede za 14 dana na Kipru najvjerovatnije neće imati puno koristi, pogotovo u odbrambenom dijelu igre.
Stasom od jedva 180 cm Kastanjeda nije neko ko bi mogao čuvati dosta više kombo igrače na bekovskim pozicijama skorih BH rivala u grupi u Limasolu – Grčke, Španije ili Italije. Džikić doduše u selekciji Gruzije ima minijaturnog Boldvina, ali većina drugih reprezentacija na ovogodišnjem kontinentalnom takmičenju neće imati prominentne niske bekove i jasno je da oni postaju raritetni. Srbija na primjer u timu neće imati nikoga ispod 193 cm, a i Crnogorci su se odlučili za 195 cm visokog Bruklinajta Kajla Olmena kao naturalizovanog igrača zbog njegove odbrambene polivalentnosti.
Adis Bećiragić je navikao da mu u klubovima koje je do sada trenirao dominiraju minijaturni Amerikanci kao što je bio jedva 175 cm visoki Malik Džonson u Trepči u južnom dijelu Kosovske Mitrovice prošle sezone, ili ništa viši Rašon Dejvis ili Džej Trit prije koju godinu u Suvoj Reci na Kosovu. Ako je zdravstveno stanje Kastanjede stvarno tako loše kako se u Sarajevu trenutno iza kulisa potiho govori, Bećiragićev plej u Limasolu bi prinudno mogao postati svestrani Edin Atić pa i Amar Gegić. Čak je i Džanan Musa kod Kenija Etkinsona u Bruklinu često prevodio loptu na protivničku polovinu, a ako Bećiragiću već bude zatrebao nešto niži i brži igrač i trofejni Musin saigrač iz dječačkih dana Sani Čampara može ulaziti s klupe zbog promjene ritma.
Držanje strane tradicionalizmu u današnjoj modernoj košarci i nije najpametnija stvar, pa se zbog trenda bezpozicione igre stvari drastično mijenjaju. Polivalentnost swingmen igrača bi možda mogla postati i najbolja karakteristika, ne samo odbrambena, ovogodišnjeg bosanskog tima. Lično sam bio prisutan kraj Rika Pitina držeći mu telefon pod nosom kad je rekao, potpuno suvislo navodeći razne primjere, da plejevi gube značaj u modernoj košarci.
Jedan NBA trener s kojim sam nedavno popričao o temi ovogodišnjeg BH tima ne može da se načudi da Garza, za kojeg reče da bi bio “sasvim sigurno najbolji igrač tima”, zbog Bećiragićevih koncepcijskih razloga nije u rosteru. A to je nešto što će Bećiragića, u slučaju da Bosna i Hercegovina zbog Džikićeve Gruzije ne prođe grupu na Kipru, baciti pod okrutan žrvanj BH javnosti. Ljudi u Bosni i Hercegovini su svjesni da je ovo jedinstvena šansa da bosanska reprezentacija po prvi put još od debitantske ratne 1993. prođe početnu grupu na Eurobasketu. I da se ovakva šansa za prolaz iz grupe, što bi bio minimum onoga što bi gladna javnost okarakterisala uspjehom na Eurobasketu, uskoro možda i neće ukazati.
Zbog Nurkićeve upitne spremnosti i Kamenjaševog potpunog odsustva šuta za tri poena Garza bi bio idealna injekcija bosanskom timu kao svojevrsna mašina iza linije 6.75 cm u napadu koji bi poslao rovitog Kastanjedu na daljnju rehabilitaciju put Malage. O sinergiji mogućeg Garzinog igranja sa svojim prvim rođakom Alibegovićem, vrlo bitnoj u reprezentativnim poduhvatima, je suvišno i raspravljati.
Rok za prijave konačnih rostera kod FIBA ističe sedam dana pred početak Evropskog prvenstva 20.8. a Garza strpljivo čeka kao zapeta puška fizički spremniji nego ikada u svojoj karijeri. Bosanci su otputovali na turnir u Belgiju gdje će odigrati protiv domaćina i Velike Britanije, a onda ističe rok za konačnih 12 izabranih pred još dva testa protiv Đerđine Belgije u Sarajevu.
Za Bećiragića još uvijek nije kasno da odluči da li će šansu pružiti centru Boston Seltiksa koji bi, po mom ličnom mišljenju – jer ga dobro znam – za reprezntaciju Bosne i Hercegovine izgarao srcem. Ili da vjeruje u podkapacitiranog rekonvalescenta na beku koji je sebičan igrač i koji bi i da ima naše krvi bio vrlo vjerovatno koncepcijski promašaj u srazovima protiv rivala u Limasolu, čak i u slučaju da je potpuno zdrav.
Darko Dželetović
