HomeVremeplovTrojka Dimitrija Matića za pobjedu Sloboda Dite nad Bosna Asom

Trojka Dimitrija Matića za pobjedu Sloboda Dite nad Bosna Asom

Sloboda Dita je u martu 2008. godine na parketu Mejdana dočekala favorizovanu Bosnu Asu, koju je tada trenirao Juri Zdovc.

Studenti su igrali Uleb kup, a Sloboda Dita domaće prvenstvo. Daleko skuplja ekipa iz Sarajeva je kao i mnogo puta ranije položila oružje u Mejdanu.

Sa zvukom sirene za 86:85 pogodio je Dimitrije Matić i dionio veliko slavlje domaćim navijačima. Pogledajte kako je to nekad bilo…

Junak Slobodine pobjede napustio je košarku i posvetio se ovčarstu. Prenosimo tekst i iz 2011. godine o njemu…

Novi život prije dvije godine u Kurjaku kraj Udbine započeo je 32-godišnji bivši košarkaš Dimitrije Matić sa svojom porodicom. Poslije sportskog života u Beogradu, Banjaluci, Tuzli i na Cipru, odlučio se odreći povlastica koje donosi svijet košarke i skrasio se daleko od sportskih terena u svom zavičaju, u Udbini. Odluka nije bila nimalo teška, jer je Dimitrije uvijek sanjao da će se jednog dana vratiti u selo iz kojeg je dječačkim korakom krenuo u svijet.

– Otišao sam 1993. godine u srednju školu u Banjaluci. Znao sam da ću biti košarkaš. Ali volim selo i na kraju sam se vratio u Udbinu i odlučio biti poljoprivrednik. Mogao sam ostati u Srbiji ili na Cipru i pristojno živjeti od sporta, ali ništa me tamo nije privlačilo. Uvijek sam želio podići svoju farmu i biti svoj gazda na svom imanju – kaže Dimitrije Matić, koji u porodičnoj kući živi sa suprugom Bojanom, devetogodišnjim sinom Veljkom, sedmogodišnjom kćerkom Anjom i majkom Ljubicom.

Novi početak

Matići su prije ratnih sukoba u ličkom kraju bili poznati kao uspješni poljoprivrednici i farmeri, kooperanti Nacionalnog parka Plitvice, kada su imali farmu koza i uspješno proizvodili kozji sir. Od tih uspomena danas je ostala jedino štala izgrađena 1985, koja je u “Oluji” zapaljena, kao i sama kuća i pomoćne zgrade. Povratnički život otpočeli su 2001. godine, kada su se Dimitrijevi roditelji vratili iz izbjeglištva. Sve te godine Dimitrije je sav novac od košarke ulagao u porodično imanje.

– Oduvijek sam znao da ću se vratiti u Udbinu: ulaganje novca u selo bilo mi je najlogičnije i najisplativije. Kada su se roditelji vratili, sve je bilo uništeno i sve smo obnovili vlastitim novcem. Sada je sve koliko-toliko stavljeno u funkciju, a najmanje smo ulagali u kuću – pokazuje Dimitrije tragove od nemilih događaja iz “Oluje” i dodaje da im nitko nije pomogao u podizanju imanja i da im je zahtjev za obnovu bio odbijen.

Odmah nakon povratka, Matići su se odlučili baviti ovčarstvom, čime su prekinuli porodičnu tradiciju uzgoja koza. Danas su vlasnici 320 ovaca i 300 janjaca.

– Za novi početak na uništenom ognjištu potrebno je mnogo odricanja, volje i ljubavi. Skupo nas je koštao povratak, ali isplatilo se. Mi smo do sada u obnovu štale, mehanizaciju i pomoćne objekte uložili 35.000 eura. Srećom, čiste ušteđevine, jer bježimo od kredita – ističe Dimitrije.

Stado ovaca svake se godine povećava, ali Matići nisu zadovoljni, jer ne mogu prodati ono što proizvedu. Prošle godine su jedva prodali 150 janjaca, a ove godine ponuda im je dva puta veća i s pravom se pitaju hoće li proizvedeno moći prodati.

– Potražnja za ličkim janjcima sve je manja. Tržište je zasićeno janjetinom. Velik je problem što država uvozi meso po veoma niskoj cijeni – govori Dimitrije.

– Ukoliko se nešto ne promijeni na planu poljoprivrede u ovom dijelu Hrvatske, mali će proizvođači propasti.

Neki rješenje vide u eko-proizvodnji i plasmanu eko-proizvoda.
– Kada krene priča o ekološkoj proizvodnji, kod našeg seljaka vidim nesigurnost i neizvjesnost. Mi smo u Udbini već sada eko-proizvođači, ali nikome se ne da baviti papirologijom kako bismo dobili eko-certifikate koji bi nam omogućili prisustvo na tržištu. Održavani su i brojni seminari o ekološkoj proizvodnji, ali ljudi su nezainteresirani ili ne razumiju ili ne žele razumjeti što je budućnost poljoprivredne proizvodnje na našim prostorima – kaže Dimitrije, koji ozbiljno razmišlja o budućnosti svoje farme u okvirima stroge i jake konkurencije Evropske unije. Matići zato planiraju da značajno smanje broj ovaca i da se ponovno vrate uzgoju koza i proizvodnji kozjeg sira. Smatraju da te vrste proizvoda momentalno nema dovoljno na tržištu.

Izlaz u eko-proizvodnji

– Kada bismo modernizirali proizvodnju, približili bismo se i inozemnom kupcu. U planu nam je i izgradnja sirane kako bismo zaokružili ciklus, jer je na tržištima Evropske unije velika potražnja za tim proizvodima. Znam da pojedini slovenski poljoprivrednici žive od 50 koza, proizvode par vrsta sireva i čak sve uspiju prodati u Sloveniji – priča Dimitrije.

– Potrebna nam je pomoć, neka dobra i zdrava poljoprivredna zadruga sa sposobnim ljudima. Kod nas je poljoprivredna zadruga registrirana prije tri-četiri godine i poslije toga se više ništa ne dešava – govori Dimitrije i dodaje da je veoma teško naći radnu snagu.

– Sve poslove na gospodarstvu radimo nas troje, ponekad nam i djeca pomažu. Ali kada je špica sezone, potrebna nam je dodatna radna snaga, koje nema. Iako je kriza, ljudi neće da rade – zaključuje Dimitrije, ali ipak ne priznaje da su povratnički krajevi depresivni, zapušteni i bez budućnosti.

– Ima perspektive tko hoće raditi i žrtvovati se. Mora se stalno ulagati i napredovati, kao i svugdje i u svemu. Kada smo se vraćali, glavni cilj nam je bio da radimo za sebe. To smo i ostvarili. S ovim sada što imamo čisto normalno živimo, čak uspijemo preko ljeta ostaviti posao i s djecom otići na more. Ali za nešto ambicioznije, srediti kuću, djeci osigurati izvjesniju budućnost, treba mnogo više – priča Dimitrije.

Velik mu je problem što još nema hrvatsko državljanstvo, već ima status stalno nastanjenog stranca, dok mu supruga i djeca imaju tek privremeni boravak.

– Iako sam ovdje odrastao, moram plaćati privremeni boravak i zdravstveno osiguranje. U godinu i pol dana u te svrhe državi smo dali 25.000 kuna – kaže Dimitrije.

Ipak, Matići planiraju dalje ulagati, razviti proizvodnju i dobiti eko-certifikat za svoje proizvode. Na njihovoj su strani optimizam, ljubav i vrijeme.

DA LI STE PROČITALI?

Najnovije