Nije morska, ali je ta voda slana. Moguće je na industrijski način iz nje so izdvojiti. Grad koji od slane vode pravi neslanu zove se – Tuzla. I što više soli, to više grad tone.
Tuzla se sliježe, tuzlanski sportisti rastu. Nadaleko je poznat fenomen sportske Tuzle. Za Riplija je: na 125.000 stanovnika – 13 prvoligaša. Među njima i dragulj Evrope (Jedinstvo Aida). Teme su to za analize, ali i komplimente….
Tako je u Košu broj 4, januara 1990. godine pisala Olga Đoković…
Pisala je o sportskoj Tuzli, o Sloboda Diti i timu kojeg je preuzeo Mihajlo Vuković. Đokovićeva konstatira kako košarkaši tuzlanske Sloboda Dite imaju izvanredne uslove za rad i egzistenciju ali brinu za opstanak.
“Dolazio nam je u posjetu predsjednik Stručnog savjeta KSJ Žarko Varajić. Kada je vidio uslove prokomentarisao je: “Ovo je svjetski nivo”. Ne bih išao tako daleko, ali evropski jeste – govorio je Mihajlo Miki Vuković.
Od tada do danas u Mejdanu gotovo da se ništa nije promijenilo. Klub koji je 1990. godine imao zdrave temelje, a to je Sloboda Dita, neslavno je skončala prije nekoliko godina kada je voljom općinskih moćnika poslata u stanje mirovanja. Oformljen je OKK Sloboda, koji baštini tradiciju Sloboda Dite, ali iza kojeg ima mnogo ali…
“Znate li da je Sloboda najstariji košarkaški klub u BiH. Ne ističem ovo ni zbog prepotencije, ni arogancije, već zbog činjenica da od 1946. godine imamo svoju tradiciju…”, govorio je Miki.
Tuzla je, dakle, Grad košarke, pa onda Panonskih jezera. Tuzla je grad Kinđeta i Raze, isto kao i Meše i Ismeta. Tuzla je mnogo toga, ali u rigidnoj politizaciji svega, košarka u Gradu košarke je na niskim granama. Može Mara Lakić Brčaninović do prekosutra dodjeljivati priznanja košarkašicama Jedisntva BHT, kada je dvorana prazna i kada Tuzlanke od prvaka države gube po 30 ili 40 poena razlike…
Dakle, nekad bilo sad se spominjalo…
E.D.S.
Izvor: Koš (januar 1990)
Foto: Tomislav Trojak
