Bila je to 2000. godina. Na prelasku iz jednog u drugo stoljeće kada smo u Mejdanu imali privilegiju da uživamo u košarkaškim karnevalima. Mislili smo da takve utakmice, takva atmosfera, nikad neće prestati.
Zbog toga kažem kako smo imali privilegiju da budemo dio utakmica koje su ostale trajno urezane u sjećanje.
Pogotovo se to odnosi na utakmice grupne faze tadašnjeg Kupa Radivoja Koraća, kada je Sloboda nakon eliminacije Galatasaraya, igrala sa Maccabi Ironom, Montecantijijem i Near Istom.
Izraelci, Italijani i Grci su se moglu uvjeriti u “pakao” Mejdana. Arik Shivek, trener Maccabija, vodio je te godine i žensku košarkašku reprezentaciju Izraela koja je gostovala u Mejdanu i najviše se pribojavao navijača.
Naredne sezone Sloboda je igrala u Jadranskoj ligi, a posebno se pamti utakmica sa Cibonom pred Novu godinu. Eh kakva su to vremena bila.
I dok se sjećamo “zlatnih dana”, nadamo se da ćemo opet imati privilegiju da u prepunom Mejdanu rušimo regionalne i evropske velikane. Tuzla je grad Kinđeta, grad Raze. Zato je Tuzla – grad košarke.
E.D.S.
Fotografija je objavljena na naslovnoj strani tadašnjih Jutarnjih novina
