Jednao od najplemenitijih ljudskih vrlina je spremnost na praštanje. U životu se prave greške, ali se one zahvaljujući božijem daru – govoru – mogu premostiti.
U prošlosti smo upravo zbog „šuma u komunikaciji“ imali određenih neraščišćenih pitanja sa Velimirom Gašićem, članom stručnog štaba beogradskog Partizana sa kojim se na današnji dan 1992. godine okitio titulom evropskog prvaka.
Priznat ćemo prvi smo povukli potez i kontaktirali Gašića, koji je u dva navrata radio u Tuzli i jednom u Banja Luci kada je u pitanju košarka u BiH. Možda smo očekivali i drugačiji odgovor s druge strane, ali…
Velimir Gašić je prije sedmicu pristao na intervju za portal Bhbasket u povodu slavnog 16. aprila 1992. godine.
Intervju sa Gašićem vodio je direktor portala Bhbasket Nedim Salaharević, a na samom početku su otklonjene sve nedoumice i dileme koje su naše odnose pritiskale u prethodnom vremenskom periodu. I opet dolazimo do najplemenitije ljudske vrline – praštanja, a to znaju samo ili najbolje sportisti.
Gospodine Gašiću kada ste angažovani u stručni štab Partizana?
U Partizan sam došao 1989. godine iz rodne Rijeke. Radio sam sa mladim timom, bila je to jedna talentovana generacija košarkaša. U stručni štab prvog tima sam došao 1991. godine, kada je i Željko Obradović imenovan za glavnog trenera.
Šta je bio cilj Partizana na evropskoj sceni?
Prije svega da se afirmiše tim, koji je bio mlad. Rukovodstvo kluba je smatralo da je to dobra stvar za sticanje iskustva na evropskoj sceni. O tituli niko nije ni sanjao.
Da li ste mogli tada radeći sa Željkom Obradovićem predvidjeti da će on danas biti to što jeste?
Nije se moglo predvidjeti. Iamo je radnu etiku i intelekt, upijao je sve što je ukazivao profesor Aco Nikolić koji je tada došao u Partizan kao mentor. Po tome se moglo naslutiti da će izrasti u izvrsnog trenera. Žejko je otišao još dalje i danas je sinonim za trofeje u košarci.
Šta je bio ključ te sezone da Partizan bude prvak Evrope?
Dolazak profesora Nikolića to je bilo ključno. Imao sam tu čast da radim sa njim a i bio mi je profesro na fakultetu. Učiti od profesora to se ne može opisati.
Obradović je uskočio iz patika u odijelo. Od Vas su bili i neki igrači stariji. Koliko ste imali autoritet kod igrača?
Poštovali su nas mnogo, bez obzira što su do jučer sa Željkom igrali. Kao što kažete neki su bili stariji i od mene. Međutim i tu je ulogu imao profesor Nikolić. On nam je bio jaka zaleđina.
Partizan nakon grupne faze je izborio plasman u četvrfinale protiv Knora. Da li je tada bio u mislima Istanbul?
Igrali smo fazu grupnu dobro uz oscilacije, što je i razumljivo bili smo mlad tim. Dobijemo nekog od favorita poput Filipsa a izgubimo, recimo, u Belgiji. Moram istaći podršku koju smo imali u španskoj Fuenlabradi gdje smo bili domaćini. Osjećali smo se kao kod kuće. U španskom gradu igrali smo zaslugom Milenka Savovića. Knor je bio favorit, ali mi smo prošli u tri utakmice, bili smo puni samopouzdanja.
Šta je pored igre krasilo ekipu?
Bila je sjajna hemija u timu, zajedništvo, svi su igrali za tim. Zatim treniranje, odgovornost igrača prema treningu. Izdržali su sve drilove, činilo mi se kao da su jedva čekali trening.
Đorđević i Danilović nisu razgovarali te sezone?
Nisu pričali, ali to se nijednog momenta nije primjetilo u igri, bili su najbolji bekovski par Evrope. To govori o njima kao ljudima kako su bili posvećeni ekipi.
Nakon pobjede protiv Filipsa u polufinalu, kako ste se priremali za duel sa Huventudom?
Obradović i ja smo pratili polufinale između ekipe iz Badalone i Estudijantesa. Bili smo potpuno zbunjeni. Huventud nije uopšte igrao kao tokom sezone. Bile su to sasvim druge akcije, postvaka igre. Željko i ja smo se zagledali i pitali smo se šta da radimo. Zapisivali smo akcije, ali je Lolo Sains pripremio skroz drugu taktiku za final-four. Huventud je u toj utakmici razbio Estudiantes.
Kako ste prenijeli igračima novu taktiku za Badalonce?
Bio je šok i za njih, imali smo jedan trening, snašli smo se u datim okolnostima. Profesor Nikolić je rekao da je ključna odbrana. Tako je i bilo ušli smo u susret. Igrali smo čvrsto odbranu tokom čitave utakmice.
Đorđević pogađa za pobjedu. Vaš komentar?
To je plod našeg mukotrpnog rada, nije to slučajno. Znate Saša je mnogo vježbao šut za tri poena. Pričao mi je kasnije da je on sanjao kako utakmice odlučuje u zadnjim sekundama tricom. Njegov je koš je donio nama titulu, obilježio sve nas i koš koji je ušao u historiju.
Gašić je na kraju razgovora za BHbasket istakao kako je krenula njegova ljubav za košarku:
“Kao dječak sa pokojnim ocem gledao sam finale Bosna – Emerson u Grenbolu, bio je to jedan predivan osjećaj. Gledajući Delibašića, Hadžića, Varajića, Radovanovića…mogu slobodno reći da je i to jedan od razloga što sam se u životu opredijelio za košarku”, zaključio je Gašić.
N. Salaharević
