Hrvatska nogometna reprezentacija plasirala se u finale Svjetskog prvenstva. Hrvatski rukometaši su osvajali svjetska i evropska prvenstva, baš kao i vaterpolisti, baš kao Janica i Ivica Kostelić… I još koliko olimpijskih i inih drugih odličja stiglo je u “Lijepu našu…”.
Slovenija je osvojila titulu prvaka Evrope u košarci. Imaju impresivne rezultate u snježnim sportovima, a nisu zanemarljiv faktor u rukometu… Srbija je košarkaška velesila. Imaju Novaka Đokovića, vaterpoliste, atletičare…
Crna Gora zlato u vaterpolu, u rukometu… Makedonija srebro u košarci, doduše podavno, ali imali su evropskog rukometnog prvaka Vardar.
A gdje smo u svemu tome mi?
Imamo jedno svjetsko prvenstvo u fudbalu, jedno u rukometu, u košarci čak devet, ali samo 1993. godine u drugom krugu. Od medalja, relevantnih, imamo Amela Tuku, Larisu Cerić, Amela Mekića, Merimu Softić, još nekoliko karataša i karatiskinja i???? Imamo kadetske prvake Evrope, čiji su se nasljednici uspjeli plasirati u diviziju B.
Nemamo finaliste svjetskih prvenstava, nemamo osvajače zlatnih medalja, nemamo klubove na velikoj sceni. Jebi ga, šta će nam to. Imamo finaliste i pobjednike Zvezda Granda, Operacija trijumf, Tvoje lice zvuči poznato, Faktor X…
Imamo tih titula više nego svi drugi iz nekadašnje zajedničke domovine. Dok naša bivša braća ulažu u sport, mi ulažemo u pjevače amatere koji preko noći postaju zvijezde, ali ne tolike da mogu napuniti sami Nerkin Galaksis u Srebreniku.
Čak su i pojedini načelnici uvidjeli značaj pobjenika u rijaliti šou-programima, pa su svekolikom građanstvu davali novac za dopunu ultra kartica. Sve da bi se pozvao broj i da bi ta čaršija, čitaj Živinice, dobile šampiona.
Zato mi nemamo svjetske prvake, a i šta će nam – jebeš to! Imamo mi prvake Zvezda Granda, koride u Čevljanovićima, mahnite adolescente koji voze 244 na sat.
Jebeš, da prostite, Bosnu koja je imala prvake Bosnu, Borac, Jedinstvo Aidu, Zlatana Saračevića, Cecu Kitić, Muhameda Mujića, Ivicu Osima, Škiju Katalinskog… Nek’ je nama Zvezda Granda, mobilnih telefona i para koje ćemo prebaciti preko Drine jednim pozivom na broj, a kad treba platiti kotizaciju mladim reprezentativcima onda niko ne puca od patriotizma.
E.D.S.
