Ime Damira Mulaomerovića u Solunu i danas ima status istinske košarkaške ikone. Nekadašnji proslavljeni plejmejker i trener ostavio je dubok trag u crno-bijelom dresu PAOK-a, pa je vijest da je bio na korak od preuzimanja klupe grčkog velikana – prije nego što je angažovan italijanski stručnjak Andrea Trinchieri – privukla veliku pažnju evropske javnosti.
U razgovoru za portal BHbasket, Mulaomerović je bez uvijanja objasnio razloge zbog kojih tada nije pružio ruku rukovodstvu solunskog kluba:
-
Finansijski limiti i nerealna očekivanja: Ponuđeni budžet za sastavljanje igračkog kadra u tom trenutku nije garantovao konkurentnost na terenu. Mulaomerović nije želio ulaziti u avanturu bez jasnih alata za uspjeh.
-
Solunski pritisak ne trpi izgovore: U gradu fanatičnih navijača kriteriji su neumoljivi. Kada sezona krene, tribine i javnost traže pobjede, trofeje i derbije, a nikoga ne zanima kolika je bila klupska kasa.
-
Dolazak novog vlasnika i velika imena: Promjenom vlasničke strukture i ulaskom svježeg kapitala, PAOK se logično okrenuo zvučnim trenerskim rješenjima sa zapada poput Trinchijerija, što Mulaomerović smatra potpuno legitimnim potezom modernog menadžmenta.
„Zvali su me i ponuda je bila na stolu. Tamo imam ogromnu bazu navijača, uspomene, emociju i ljubav prema gradu i klubu, ali mogu reći da mi uopšte nije žao što nisam otišao u tom trenutku. Odbio sam jer je budžet ponuđen za roster bio nedovoljan. Ja želim ući u PAOK ili bilo koji drugi klub isključivo ako mogu selektirati ekipu sposobnu za ozbiljan rezultat“, pojašnjava Mulaomerović.
Tadašnja euforija oko njegovog povratka u Solun brzo je ustupila mjesto trenerskom pragmatizmu:
„Stvorila se tada euforija, ali moje mišljenje je bilo kristalno jasno: uz ponuđena sredstva nisam mogao sklopiti tim koji može parirati vrhu. Zahtjevi su u Solunu uvijek maksimalni. Na kraju dana, vas niko ne pita koliki vam je budžet bio na početku sezone niti kakve ste igrače mogli priuštiti. Bez kvalitetnih igrača jednostavno ne možete napraviti dobar rezultat. Kasnije je došao novi vlasnik, okrenuli su se velikim imenima i to je sasvim normalno.“
Ipak, vrata solunske „crno-bijele“ porodice za tuzlanskog stručnjaka ostaju širom otvorena za budućnost:
„Nadam se da ću jednog dana voditi PAOK. Solun je grad u kojem sam proživio možda i najljepše trenutke u karijeri – s porodicom, navijačima, prijateljima i mladim igračima koji su stasavali uz nas i postajali megazvijezde. U Grčkoj sam proveo ukupno šest i po godina i ta profesionalna i privatna veza ostaje za cijeli život“, poručio je Mulaomerović.
E.Sk
