Kako se približava termin Mundobasketa (Svjetskog prvenstva) tako sve češće čujemo kako, recimo, Calathes neće igrati za Grčku ili Jokić i Micić za Srbiju… Neće ni zvijezda u najavi Vicotr Wembanyama.
Zamislite sada, pogotovo stariji ljubitelji košarke, da su 1990. godine Mundobasket u Argentini otkazali Dražen Petrović i Vlade Divac, koji su imali NBA ugovor u džepu i koji su mogli reći selektoru Dušanu Ivkoviću da se trebaju spremiti za nove izazove.
Pa to bi bio skandal nad skandalima, a Jugoslavija, vjerovatno, ne bi bila svjetski prvak i to na možda najdominatniji način u historiji Mundobasketa.
O odnosu prema reprezentaciji, nakon povratka u Partizan, razgovarali smo sa Željkom Obradovićem, najtrofejnijijim treneru u Eurologi, koji je rekao:
“Ja mislim da je to strašno individualno i da tu generalizovati nikad nije dobro. Uvijek će ljudi nalaziti primjere koji su dobri i koji su, upravo ono o čemu pričate, da je bilo tako i da niko nikad nije postavljao nikakve uslove i uvijek su se svi odazivali i dolazili na pripreme reprezentacije. Počelo je nekih godina tamo, ne znam ni ja kojih, da raznorazni otkazuju iz raznoraznih razloga i to je individualno i treba imati u vidu koji su razlogi zbog čega neki otkazuju. Činjenica je da svi trebaju da razmisle o tim dobrim primjerima kao što su primjer ova tri igrala američke reprezentacije (pred Olimpijske igre 2021. godine u Tokiju op.a), koji su igrali finale NBA lige, dvojica od njih su bili prvaci, jedan je bio finalista, dan kada su završili obaveze sa klubovima su sjeli na avion i otišli su da se priključe Olimpijskoj reprezentaciji. I postali su prvaci. Znači oni su dan nakon završetka sjeli na avion i priključili se…”, rekao je Željko Obradović i nastavio:
“Tu za mene svaka priča počinje i završava se. Neće da ulazim u privatne razloge niti imam pravo, svako donosi svoje odluke u životu, to je tako… Imate i druge primjere igrača koji nikada nisu otkazali, naprimjer, pričamo o Pau Gasolu, koji je legenda evropske i američke košarke, koji je sve osvojio, koji se u 41. godini vratio u Barcelonu da bi dio spreman i da bi igrao Olimpijadu ponovo. Svako bira šta će raditi u životu, ovo nije kritika, ni prema kome, ja zaista ima razumijevanja i uvažavam razloge to je i zamor i umor materijala i privatni razlozi i povrede…, ali ja sam neko ko je uvijek govorio da igrati za reprezentaciju ili biti trener reprezentacije je najveća čast koja postoji za svakog čovjeka. I moje mišljenje nikada neće i nisam promijenio”, rekao je Željko Obradović.
Mnoge stvari su se u i oko nacionalnih timova promijenile otkako je u košarku uplivao veliki novac i otkako glavnu riječ vode menadžeri. Prije, recimo, kada selektor izostavi nekog igrača uslijedio bi “rat”, ostao bi “žal” itd… A danas kao da se jedva čeka da se propusti igranje u reprezentaciji, a rijetki su oni koji to čine iz časti prema državi u kojoj su rođeni.
E.Skokić
