Generalni sekretar KS BiH Dubravko Barbarić jutros se na svom FB profilu očitovao o slučaju Nihad Đedović.
Njegov post prenosimo u cijelosti :
Izlazim iz svojih nadležnosti, ali mora se reći…
Razmišljam nakon godinu dana koju sam proveo na funkciji generalnog sekretara KS BiH i kako se bliži izbor mog nasljednika na ovoj funkciji na narednoj skupštini sljedećeg mjeseca, koja je prednost, i ima li je uopće, bavljenja ovako “ekstremnog” posla na volonterski način. Shvatio sam da između ostalih, postoji jedna zadovoljština koju si drugi “ovisni” sportski radnici ne mogu priuštiti, a ta je da možeš punih usta, srca i mozga reći istinu, olakšati dušu i ljudima otvoriti oči. Jedan od težih i demotivirajućih trenutaka na ovoj poziciji bio je moj prošlogodišnji razgovor s Nihadom Đedovićem u sarajevskom kafiću ispred njemačke ambasade, kada sam uspio pronaći proceduru kojom može dobiti bh. državljanstvo, a da ne izgubi njemačko, čime bi ostvario pravo nastupa za našu reprezentaciju. Kada je shvatio da postoji realna mogućnost, do tada kooperativni Đedović postaje brutalno iskren i priznaje da mu se ne da zezati sad oko tih stvari “jer se nešto može zakomplikovati”, da je njemačko državljanstvo uzeo samo da bi kao domaći igrač dobio bolji ugovor u Bayernu i da će poslije karijere vratiti bh. državljanstvo ako mu bude trebalo. Tada ja postajem pregovarač koji sportaša u naponu snage u rodnoj BiH uvjerava kako se treba voliti domovina i zaustavljam se, jer shvaćam kakve gluposti izgovaram – “da se domovina treba voliti”. Koga možeš privoliti da voli bilo koga, pa čak i domovinu. Ima onih koji će reći da bi se rado odrekli bh. pasoša za njemački, i to poštujem, ali to imaju pravo reći oni koji se bore za koricu kruha, a ne za nekoliko desetaka hiljada Eura viška. Gdje smo kao društvo zapeli da neko poput mene mora izgovarati ovakve stvari pitanje je za sociologe. Odgovor na pitanje što se dogodilo s Nihadom Đedovićem, koji je u javnosti ostao da visi u zraku, za mene je osobno puno jednostavniji i dajem ga u svojstvu jednostavne upute. Možete ga sasvim legitimno, osobno ili “među rajom”, nazvati (neka mi dame oproste na vulgarnosti koja jedina opisuje stvarno stanje stvari) – NAJOBIČNIJIM ŠUPKOM.
