Vlade Đurović, legendarni košarkaški trener, ovih dana ponovo je u Tuzli. Gradu koji ga je 1978. godine dočekao raširenih ruku, gradu u kojem je udario temelje moderne košarkaške igre i gradu kojem će se vraćati sve dok ga zdravlje bude služilo.
Đurović je nesumnjivo jedna od najvažnijih ličnosti u povijesti tuzlanske košarke uz, recimo, Mihajla Vukovića, Mirzu Delibašića – Kinđeta, Raziju Mujanović, Borislava Džakovića, Zdravka Dugonjića, Đuru Koncula, Antu Ramljaka…
Upravo povod njegov dolaska je godišnje druženje sa generacijom koja je 1981. godine u Zadru odigrala majstoricu sa Slovanom iz Ljubljane i zajedno sa njim uvela Sloboda Ditu u A ligu SFRJ. Poslije, reći ćemo, sve je historija. Na tim temeljima rukovodstvo Slobode, predvođeno Ibrahimom Morankićem i Ismetom Mišom Berberovićem, zidalo je klub koji je 1992. godine igrao polufinale play-offa Jugoslavije (doduše bez klubova iz Slovenije i Hrvatske), ali i čiji su juniori postali prvaci SFRJ.
Pored tih tema sa Đurovićem smo razgovarali i o aktuelnim događanjima na regionalnoj, evropskoj, ali i NBA sceni.
Da li za Vas možemo reći da ste majstor majstorica?
“Hvala vam na komplimentu. Ima i drugih trenera koji su to radili. Mislim da je tu odlučujući momenat motivacija. Moja utakmica karijere je majstorica u Zadru. Tri produžetka, imali smo i malo sreće, ali za takve utakmica je važna motivacija. Uspio sam to sa Sloboda Ditom protiv Slovana, bilo je igrača koji su podlegli atmosferi. Uspjeli smo uz podršku publike… Ovo sa Zadrom protiv Cibone je nešto drugo. Cibona je bila nepobjediva, ali sam ih motivisao danima, mislim na sve igrače, i svi igrači su dali svoj maksimum i nakon dva produžetka smo pobijedili”.
Mogu li se porediti Dražen Petrović i Nikola Jokić?
“Ne igraju na istim mjestima, ne igraju u isto vrijeme i obojica su glavni igrači u svojim ekipama. Mislim, možda se neki neće složiti, ali je Jokićev posao teži. Igra na centarskoj poziciji… Ja sam trenirao Dražena i on mi je najdraži igrač. Ali, objektivno, Jokić ga je nadmašio. Evo imamo Dončića, a da li će on ikad biti MVP – vidjet ćemo. Isto kao što je Jordan dizao svoje saigrače, poput Pipena ili Kukoča, ali Jordan je donosio svojom kvalitetom ono što danas Jokić donosi Denveru”.
Kako je bilo trenirati Dražena Petrovića?
“Pa, veoma lako. On je bio veliki radnik. Nisam imao u karijeri takvog. On me molio da dođem na teren kada završi sa školom. Radili smo sami, računam trenirat ćemo sat i pol, ali on je govorio stalno još, još… Šutirao je do besvjesti. Volio je on trčati, ali nije volio teretanu. Trčao je da bi mogao igrati 40 minuta. On nije htio da ga mijenjamo. Ja sam imao sa njim problem, vodimo 20 razlike, igramo finale Kupa Koraća, a on neće. Kaže daj molim te još pet poena da dam. Eto to je bio Dražen”.
Vaš komentar serije Partizan – Real?
“Željko je sve preduzeo, poveli su sa 2:0 i trebalo je biti 3:0 tako je išlo sve. Drugu utakmicu Partizan igra kao najveća evropska ekipa, iako nema takav sastav… Punter je pretrpio onakvih faula u karijeri stotinjak i on kreće sa pesnicom na Lllula. To je probudilo inat, Punter kažnjen, igra se bez njega i onda je već bilo drugačije. Desila se nesreća u Beogradu, mnogo ljudi poginulo, nije to više atmosfera koja je trebala da bude. Partizan je izgubio sa šutom Gossa. Reala je samo Bog mogao spasiti i spasio ga je. Tako je bilo i u finalu kada je pogodio Lllul”.
Šta bi uradio Partizan da je prošao na F4 i Crvena Zvezda da je imala na raspolaganju Campazza.
“Da je Zvezda imala Campazza dočepala bi se TOP 8, ali sa dolaskom Duška Ivanovića i da su obojica bila od početka Zvezda bi bila među pet. Partizan bi, ubjeđen sam, bio prvi, Željko to zna, njega neka zvijezda prati. Željko zna da igra takve utakmice”.
ABA liga i nacionalna prvenstva… Šta je prioritet?
“ULEB je tako napravio, nacionalna prvenstva su obezvrijeđena. Ranije je prvak države igrao, a sada Asvel može i deveti u Francuskoj, ali on igra jer ima ugovor. Obezvrijeđena su nacionalna prvenstva. Ne slažem se da ne igra Partizan. Ali to je već veliki problem. Došlo je do podjele na Zvezdu i Partizan. Ako bi se igrala nacionalna prvenstva, srpska liga bi na nešto ličila, a druga prvenstva bi bila katastrofa…”.
Odnos trenera prema mladim košarkašima i pritisak roditelja… Vaš komentar?
“To je problem u svim republikama. To je veliki problem. Hiperprodukcija je trenera, nema toliko klubova, novac koji dobijaju je veoma mali. Oni hoće da se pokažu, ali da se pokaže mora osvojiti prvo mjesto. I onda primjenjuju metode velikih stručnjaka. Sa djecom trebaju fundamenti. Postoje tri faze u obuci: obučavanje, usvajanje i usavršavanje… Problem roditelja je nevjerovatan, možda i veći problem. Guraju kroz djecu neke svoje frustracije, pa ne mogu svi biti Đoković, Jokić, Dončić itd. Oni se zavaravaju da mogu živjeti od košarke. Ako ne završe fakultet od čega će živjeti…”.
Na kraju čime vas je Sloboda “kupila”?
“Mene je kupila Tuzla. Tuzla nije ni približno kao sada. Ovakav teren nije bio. Imala je dvoranu Partizan. Izgradilo se. Imate sad Mejdan, ali nema igrača, ekipe… Tuzla ima ljude koji su i danas Jugosloveni… Mene mnogo uspomena veže za Tuzlu. Srodio sam se s tim gradom da je to fantastično… Dolazit ću u Tuzlu dok god me zdravlje bude služilo”, rekao je Vlade Đurović.
Pogledajte kompletan razgovor i sve detalje koje je potcrtao Vlade Đurović, legendarni košarkaški trener.
E. Skokić
