Bakir Srna, mladi bh. trener radi u Kataru i ističe zadovoljstvo uslovima u ovoj državi. U razgovoru za portal BHbasket je govorio kada se počeo baviti trenerskim poslom i kroz koje timove je sticao znanje.
Bogu hvala dobro. Nakon dugo vremena imam prilično vremena za porodicu uz redovne obaveze kad je košarka u pitanju. Zadnjih 18 mjeseci živim sa porodicom u Katru gdje smo žena i ja dobili priliku raditi svoje poslove a pritom uskladiti sve sa potrebama koje idu sa malim djetetom. Praktično na pola drugog dijela sezone 2018/2019 gdje smo u KK Promo Donji Vakuf imali jako lijepo udarene temelje kako u omladinskom pogonu tako i sa prvim timom koji je davao obrise mogućeg ulaska u veći rang, sa porodicom sam donio jako tešku odluku o selidbi. Nije lako bilo iz niz razloga a ako se držimo profesionalnog djela, znao sam da odlazak u ovaj dio svijeta kad je košarka i njen sistemski razvoj u pitanju nisu u nekom velikom fokusu. Sa druge strane nakon dugo vremena rada u omladinskom pogonu, prije svega mislim na OKK Spars gdje sam i najviše vremena proveo, šest sezona, prirodno je da se čovjek okuša i u seniorskom svijetu.
Kako Vam je bilo raditi sa u Donjem Vakufu?
Za Donji Vakuf i svu tu njihovu nevjerovatnu energiju i posvećenost me vežu lijepe uspomene medutim nijednog trenutka se nisam pokajao zbog donešene odluke preseljenja. Razišli smo se na lijep način, a ostali smo prijatelji i u kontaktu. Želim im da što duže ostanu u društvu najboljih kao i da korak po korak podižu stepenice razvoja omladinskog pogona što je ako gledamo dugoročno jako bitno.
Gdje trenutno radite u Kataru?
Što se tiče trenutnog mog angažmana, on je prilično uslovljen pragmatičnim porodičnim funkcionisanjem u stranom svijetu kao i faktoru virusa na što niko nije mogao uticati a koji je obustavio i usporio mnoge planove i ambicije. Trenutno radim u privatnoj akademiji, čiji je fokus promovisanje košarke i upoznavanje djece sa osnovnim košarkaškim elementima. Obzirom da sam niz godina radio u omladinskim selekcijama OKK Spars, prije toga godinu KK Bosna, neuporediv je kvalitet i voljni momenat, mentalitet kod djece, na šta se i sad navikavam, ali sa druge strane dobio sam priliku materiju posmatrati i iz drugog ugla, tako da mi sigurno u budućem nekom angažmanu neće štetiti ovo iskustvo.
Kada ste počeli se baviti trenerskim pozivom?
Trenerskim poslom sam se počeo baviti 2006 godine u KK Impulsu sa Ilidže. Naravno prije toga je prethodilo dugogodišnje treniranje i igranje. Medutim kad sam postao svjestan igračkih potencijala obzirom na želje, dileme nije bilo kojim putem nastaviti. Za tu usađenu ljubav još kao omladincu sigurno dugujem trenerima u ranoj fazi. Treneru Adnanu Ademoviću koji je nosio neki šmek ove čudesne igre a onda poslije i sistematskom pristupu trenera Adela Prašovića.U samom početku trenerskog bavljenja košarkom puno mi je pomogao trener Dženan Podbičanin sa kojim sam saradivao kako u Impulsu tako i u KK Bosni, ali velike zasluge nosi i predsjednik škole košarke KK Impuls Enis Muhović koji mi je otvorio bezrezervno prostor koji sam siguran sam obilato koristio i vraćao.
Kakvo je iskustvo iz Bosne?
Dolazi do jedne godine rada u KK Bosni, gdje se upoznajem sa radom u renomiranom klubu kako iza kulisa tako i javno ali kojeg potresaju već uveliko problemi koji nažalost i dan danas traju. Taj period me veže za nove košarkaške fanatike ali prije svih za Seadu Peštu koji je radio ogroman posao podrške iza paravana koji se manje vidi u svim klubovima, a strukovno tada dobijam nove informacije od trenera Senada Redžića koji je bio šef omladinskog pogona te na čiju preporuku na kraju te sezone prelazim u OKK Spars.
U Sparsima ste proveli nekoliko godina, koliko Vam je taj perido bio važan za Vaš trenerski napredak?
OKK Spars za mene lično je značio mnogo i u šest godina me dosta oblikovao. Privatni klub, brz protok informacija, jasne vizije i želje, koje često mogu da budu u koliziji sa onim što čak i uposlenici vide i žele, ali jasna hijerarhija postoji i jako brzo oblikuje ljude unutra koji uspijevaju pronaći svoj interes u samom funckionisanju pritom ne žaleći sebe ni trenutak. Taj period od šest godina provedenih je usko vezan i za sazrijevanje i samog kluba na svim nivoima i osjećam se privilegovan što sam pogotovo u tom periodu, jako bitnom za klub, bio dio tog sistema. Namjerno neću ući u izdvajanje imena koji me vežu za obogaćivanje znanja vezan za taj period u OKK Spars bilo da se radi primarno o struci trenerskoj al takode ni malo manje nebitnom faktoru ljudskih resursa bez čije kalkulacije tj. planiranja nemože nijedan ozbiljan sistem funckionisati. Ostavio bih to ako Bog da za neku narednu priliku.
Možete li izdvojiti uspjeh iz svoje dosadašnje karijere?
Svoj uspjeh iz svih sredina gdje sam radio usko vežem i za uspjeh sistema, jer jedno bez drugog ne funkcioniše. Nabrajati razne medalje, osvojene turnire, državna prvenstva, broj reprezentativaca, ili broj djece koju sam inicijalno selektirao u ranoj fazi sazrijevanja pričinjava zadovoljstvo. Medutim, lično mi je bilo najveće zadovoljstvo raditi u takvom sistemu kakvi su OKK Spars koji ti omogućava rad sa odabranom djecom kako fizionomijom košarkaškom tako još i više mentalnom jačinom i posvećenošću. To je nešto što bih izdvojio a što nema puno klubova u regionu a naravno još manje u BiH. Tako da su spravom tu gdje jesu i sigurno da im spajanje sa najbrojnijom školom košarke Real Way spada u još jedne u nizu dobrih poteza koji se kratkoročno odražavaju na omladinski a dugoročno na seniorski pogon.
R.BH.
