Sezonu u Rumuniji Zoran Mikeš završio je osvajanjem duple krune koju u klubu niko nije očekivao. Zbog smanjenja budžeta i velikih promjena igračkog kadra uprava njegovog Sepsija nije imala prevelike ambicije, ali je trener iz Banjaluke priredio veliko iznenađenje osvojivši dva trofeja.
Iako se ekipa kasno okupila i nije imala dovoljno vremena da se uigra, rasla je iz utakmicu u utakmicu, da bi na kraju sezonu okončala sa novim trofejima u vitrinama. Iskustvo Mikeša, koji iza sebe ima dosta trofeja, pokazalo se kao presudno da ekipa iz Sfantu Georga (Sveti Đorđe) dođe do dva pehara. Kako je izgledala sezona iz njegove perspektive, opisao je u intervjuu “Glasu Srpske”.
GLAS: Po čemu se ova sezona razlikovala od prethodnih?
MIKEŠ: Po mnogo čemu. Prvo, došlo je do nekih pomjeranja unutar kluba i malo boljeg finansiranja drugih sekcija kluba, što nam je smanjilo sredstva. Grad je bio domaćin Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu i dvorana u kojoj smo trenirali pretvorena je u klizalište pa smo prešli u staru dvoranu. Puno novca je usmjereno na organizaciju SP, tako da je izazvalo dosta turbulencija od početka sezone. Dosta kasno smo se skupili i nismo znali koliki će biti budžet kluba. Sa nekim igračicama kasno su potpisani ugovori o saradnji i dosta kasno smo ušli u pripremni period, da bismo samo nakon mjesec dana počeli da igramo Evrokup, a rumunsko prvenstvo počelo je sedam dana kasnije. Manja očekivanja su nas rasteretila i niko nije očekivao ni tražio neke rezultate. Imali smo svega četiri stranca i iz neke uloge autsajdera, jer niko nije očekivao od nas nešto posebno, to nam je dalo prostora da se uigramo i kasnije dostignemo formu koju smo priželjkivali. Cilj je bio da budemo među prvih četiri-pet ekipa u prvenstvu mada je na kraju ispalo više nego dobro.
GLAS: Ligaški dio takmičenja završili ste na drugom mjestu, iza Targovišta. Da li Vam je ta ekipa bila najveći rival u borbi za titulu?
MIKEŠ: Imali smo isti broj bodova kao Targovište koje je imalo bolji međusobni skor pa su bili ispred nas na tabeli. Ipak, prvi favorit bila je ekipa Arada, koja je ligu završila kao treća, a koja se u februaru jako pojačala kada je angažovala tri stranca. Arad je organizovao finalni turnir Kupa Rumunije i tu su praktično podbacili jer su izgubili već u polufinalu, a mi smo osvojili trofej, što nam je dalo samopouzdanje. Arad je osjetio dodatni pritisak jer je protiv njih trebalo da igramo polufinalnu seriju. Imali smo prednost domaćeg terena u plej-ofu, a oni malo jači roster nego mi. Međutim, dobili smo obje utakmice kod kuće, u gostima smo izgubili i seriju završili sa 2:1 i u finale ušli utakmicom više. Bili smo malo umorniji u odnosu na Targovište koje je polufinale završilo sa 2:0.
GLAS: Finalnu seriju započeli ste porazom u gostima, gdje ste slavili u drugom meču pa ste dobili treći pred svojim navijačima, zatim izgubili kod kuće i onda slavili u majstorici. Opišite nam kako je bilo?
MIKEŠ: Finale plej-ofa bilo je veoma interesantno i uzbudljivo. U četvrtom minutu prve utakmice ostali smo bez kapitena koia je imao rupturu tetive stopala i nije igrao do kraja serije. Tu utakmicu bili smo još umorni od izrazito teškog polufinala koje je fizički baš bilo zahtjevno za nas jer nismo imali neku značajnu rotaciju uz osiromašen roster. Serija je igrana dan za danom. Prve dvije utakmice na terenu bolje plasirane ekipe pa onda dani odmora i dvije utakmice kod slabije plasirane ekipe. Ne znam da li je Targovište poslije prve utakmice računalo da je napravilo veliki dio posla jer je tako djelovalo. Mi smo se stisnuli zbog nedostatka kapitena i tu drugu utakmicu idući dan odigrali fenomenalno, na poluvremenu vodili sa 30 poena razlike i napravili brejk. Mislim da su nas malo potcijenili s obzirom na pobjedu u prvom meču, što smo maksimalno dobro iskoristili. Treća utakmica bila je na našem terenu i odigrali smo je na krilima druge. Nosila nas je energija i izborili smo ubjedljivu pobjedu i poveli sa 2:1.
GLAS: Ipak, propustili ste priliku da pred svojim navijačima podignete pehar. Koliko Vam je to teško palo?
MIKEŠ: Dan nakon treće igrana je četvrta utakmica i to za titulu. Tu smo propustili ogromnu priliku pred našom publikom, koja je prvi put ove sezone ispunila staru dvoranu. Ne znam zašto nije bilo većeg interesa, da li zbog manjeg ulaganja, a možda je i publika malo bila razmažena nekim ranijim rezultatima i nekako je sve uticalo da se na toj utakmici pojavi u većem broju. Došla je i kompletna uprava i pomislili su: “Sad ćemo mi to osvojiti bez većih problema”. Međutim, malo pritisak, a više umor uticao je da izgubimo sa dva poena razlike i baš smo se onako loše osjećali zbog propuštene ogromne šanse.
GLAS: Kakve su Vam šanse davane pred majstoricu u gostima?
MIKEŠ: Otišli smo na petu utakmicu pred koju su nas svi otpisali, a to su radili i po nekoliko puta tokom sezone. Čak i ta peta utakmica u nekom momentu prvog poluvremena nije išla onako kako smo očekivali. Gubili smo sa 14 poena i vidjelo se da se nismo oporavili od poraza u četvrtom meču. Onda je nešto kliknulo. Iz minuta u minut smo počeli da skidamo prednost i već na poluvremenu bio je egal. Drugo poluvrijeme odigrali smo odlično u odbrani i sva neka mala prilagođavanja za petu utakmicu smo ispoštovali. Bilo je veliko iznenađenje što smo osvojili titulu na gostujućem terenu jer su oni ipak bili prvi na tabeli pa je trebalo dva puta napraviti brejk i dobiti petu utakmicu u gostima, što nije mala stvar.
GLAS: Kako je bilo spremiti se za petu utakmicu?
MIKEŠ: Prvo je bilo nespavanja tokom noći nakon odigrane utakmice da se svari poraz. Onda sam odgledao utakmicu i vidio neke detalje, odnosno minimalne greške koje smo pravili. Bio sam svjestan da to možemo popraviti jer smo drugu i treću utakmicu odigrali odlično i ubjedljivo dobili. Dobili smo mi tu ekipu i u finalu Kupa, tako da smo imali taj osjećaj da, ukoliko odigramo dobro tu utakmicu, imamo šansu da dobijemo. Samo je trebalo blokirati taj uticaj publike na gostujućem terenu, što je u principu i najteže. Bio je taj “bounce back” odgovoriti ustajanjem nakon poraza i tu se već radilo o nekom našem mentalitetu jer moj stručni štab je isti već osam godina, odigrali smo mnogo finala i iskontrolisali da ne padnemo previše psihološki. Cure su to iznijele na terenu, što je najvažnije, ali i ti dani između utakmica bili su bitni da se to iznese na pravi način, što je jednako važno. Mislim da smo to odlično odradili. U principu, nisu česte situacije da ekipe dobijaju majstoricu u gostima i mislim da smo bili jako ponosni. Prilično emotivno smo proživjeli i niko nije očekivao od nas da imamo uspješnu sezonu. Ulazak u polufinale plej-ofa bio bi sjajan učinak, a mi smo na kraju osvojili dva trofeja i to emotivno proživjeli.
GLAS: Izgubili ste tri utakmice tokom sezone, jednu od Targovišta, a dvije od prošlosezonskog šampiona Konstance koja vam izgleda ne leži?
MIKEŠ: Nije da nam ne leži, ali treba znati da su oni ušli u finansijske probleme tokom sezone. Kompletan njihov tim, što stranci, što domaće igračice, pojačao je druge timove i svi su očekivali da odustanu od lige. Ipak, oni su nastavili saradnju sa Miljanom Džombetom koja je ostala kao stranac uz dvije reprezentativke Rumunije i juniorke. Niko nije očekivao da će oni tako brzo stabilizovati situaciju. Već za vrijeme FIBA prozora doveli su pet novih stranaca, a to je bilo dvije sedmice pred Kup, tako da nismo imali informacija o njihovoj igri u novom sastavu. Da ne zvuči ružno, malo smo žrtvovali tu utakmicu poslije reprezentativne pauze jer smo prvo igrali sa njima kod kuće pa onda i u polufinalu Kupa. Tokom FIBA prozora pojačali smo treninge i željeli da tempiramo formu za kasnije mečeve, tako da su noge bile malo teže odmah po nastavku takmičenja. Možda smo svjesno žrtvovali tu utakmicu da bismo bili spremni za Kup. Oni su nas tada dobili sa praktično izmijenjenim sastavom za koji se nismo nešto praktično posebno spremili. Sa tom pobjedom i viškom samopouzdanja oni su ušli u polufinale Kupa protiv nas, gdje su nas malo potcijenili računajući da su nas dobili na našem terenu. S druge strane, bili smo svjesni da nismo bili u top formi i da smo se namještali za finalni turnir Kupa. Ekipu koja nas je dobila dva puta u prvenstvu dobili smo u polufinalu Kupa i vratili milo za drago. Kup je takmičenje na jednu utakmicu i moraš da budeš spreman. Iznenadili smo ih i dobili. To što smo izgubili jednu utakmicu protiv Konstance nije bilo nešto bolno i nije nas omelo u nastavku sezone. Kada uzmete titulu na kraju, onda je taj poraz bio za neko dobro.
GLAS: Kup Rumunije osvojili ste početkom marta.
MIKEŠ: Nismo bili favoriti. Znali smo da će nas oni malo potcijeniti jer imaju malo neiskusniji stručni štab i da će biti opušteniji jer su nas dobili dva puta pa smo mi iskoristili taj neki momenat. Naši treneri koji rade u Rumuniji rekli su mi da sam ih izvarao na Kupu, ha-ha-ha.
GLAS: U Evrokupu ste imali učinak 1-5 u grupi sa Crvenom zvezdom, Proteasom i Euskoternom iz San Sebastijana. Koliko ste zadovoljni ostvarenim?
MIKEŠ: Rezultat u Evrokupu bio je sasvim očekivan. Klub je pristao da igra to takmičenje zbog ranijih sezona i prethodne, kada smo igrali u Evroligi, iako smo bili svjesni da nemamo dovoljno kvalitetan tim i nismo imali posebnih ambicija. Imali smo jednu pobjedu, a u Beogradu smo izgubili od Zvezde nakon dva produžetka, dok smo u Grčkoj izgubili utakmicu prvog kola nakon produžetka, a to je bilo praktično mjesec dana nakon što smo se skupili 5. septembra. Nismo se obrukali, odigrali smo dobro i uz malo sreće mogli smo do tri pobjede sa kojima smo mogli proći dalje. Ipak, za nas je u tom trenutku bilo bolje što smo ispali pa da se možemo fokusirati samo na prvenstvo Rumunije. Nismo imali širinu ekipe i veći broj igračica koje mogu da prate dva paralelna takmičenja. To ispadanje nam je pomoglo. Sezonu smo završili sa devet igračica, praktično sa osam jer jedna djevojka nije igrala. Sve četiri koje su bile u ekipi, sem startne petorke, su godište moje kćerke Lane i one završavaju srednju školu. Njima je to bilo prvo ozbiljno iskustvo igranja seniorske košarke.
GLAS: Trener ste i Vašoj kćerki Lani koja ima 19 godina. Koliko je ona napredovala ove sezone?
MIKEŠ: Mislim da je dosta napredovala. Na početku bila je treći plejmejker i kada se naš prvi plej povrijedio tokom FIBA prozora u februaru, ona je dobila ulogu bekap igrača i prosječno je bilježila nekih 15 minuta u igri čak i u plej-ofu. Jako nam je pomogla u skraćenoj rotaciji i bilo je bitno da imam igračicu koja može da uđe u igru i da nema izgubljenih lopti te da može pogoditi neku trojku. Bilo je bitno u tim momentima, kada ubacim dvije igračice od 18 godina, da rezultat ne “pada” i da se igračice iz startne petorke mogu odmoriti kada provedu dovoljno vremena na terenu, a da je rezultat u egalu. U petoj utakmici finala Lana je ušla u igru kada smo bili u minusu i jedna njena trojka pokrenula je naš povratak. Sa minus 11 trojkom je smanjila na minus osam i oduzela loptu, nakon čega je Amerikanka postigla koš uz dodatno slobodno bacanje pa smo za 30 sekundi iz minus 11 stigli na minus pet, a do poluvremena došli do egala. Mislim da je odigrala dosta dobro za njene godine.
GLAS: Možete li razdvojiti ulogu tate od uloge trenera?
MIKEŠ: Moram, mada nije lako, ha-ha-ha.
GLAS: Nekada ste bili trener i supruzi Dragoslavi?
MIKEŠ: Sa obje imam osvojene titule i kupove, što je posebna stvar za mene i veliki raritet. Veoma sam ponosan na tu činjenicu.
GLAS: Bila je ovo Vaša osma šampionska titula u Rumuniji, vjerujem da ste mnogo ponosni na to?
MIKEŠ: Jeste, osma i to je službeni narativ, ali lično osjećam da imam devet titula. Naime, u sezoni kada smo bili najjači i ligaški dio takmičenja završili na prvom mjestu, a pandemija “kovida 19” prekinula sezonu, ostali smo bez titule jer nije bio odigran plej-of, a Rumunija je bila među rijetkim zemljama koje nisu proglasile prvaka, što su mnoge učinile. Tako da intimno osjećam da smo mi devet puta bili prvaci. Iznad grba imamo zvjezdice koje označavaju broj titula i zvjezdica iz te sezone je druge boje. Mi koji smo u klubu godinama intimno osjećamo devet titula, ali službeno je osam.
GLAS: Imate osam titula u kolekciji, a prošle sezone niste stigli do trofeja. Šta je razlog?
MIKEŠ: Prošla je bila baš specifična. Ulaskom u Evroligu ostvarili smo vjerovatno najveći rezultat u istoriji kluba, ali smo platili ozbiljan danak tome. Evroliga je takmičenje preko nekog našeg nivoa. Finansijski je iscrpilo klub, a fizički igrače. Evroliga nije kao Evrokup i iz nje smo ispali tek u februaru, kada je završena grupna faza nakon 14 kola. Uz rumunsko prvenstvo sa onakvim fondom igrača za nas je to bilo previše. Praktično smo igrali preko naših granica i nismo imali adekvatan tim za EL, već za EK, ali smo sa njim igrali elitno takmičenje u kojem je bila strahovita potrošnja. Prvi plejmejker nam nije igrao u plej-ofu, a Konstanca je još prethodne sezone uložila ogromne pare i uzela četiri-pet najboljih igračica našeg tima, tako da nakon nekoliko godina nismo osvojili titulu. Mnogi oko kluba bili su razočarani, mi nismo nešto previše, ali to je bila realnost i nije moguće osvojiti sve. Možda zbog toga jer smo bili u finansijski lošijoj situaciji ova titula ima specifičnu težinu.
GLAS: Da li je igranje Evrolige prošle sezone dalo odgovor koliko klub još mora da radi da dostigne najviši nivo?
MIKEŠ: Klub je iz malog grada (Sfantu Georg ima oko 50.000 stanovnika) i ne može da isprati neke stvari u kontinuitetu. Klub je u mogućnosti da igra Evrokup, ali Evroliga je preveliki zalogaj. Bili smo u grupi sa Fenerbahčeom čija jedna igračica ima ugovor kao cijela moja ekipa, što nisu realni parametri. Kada ideš preko svih mogućnosti, uprava počne razmišljati: “Šta će to nama, previše je to nama”. I poslije jedne godine su osjetili da ih je to finansijski iscrpilo te da ne mogu dalje. Muška košarka nije profitabilna, kamoli ženska. Osjetili smo šta znači igrati Evroligu i nama je to bilo sjajno iskustvo jer smo dobili dvije utakmice. Pobijedili smo Lion koji je sezonu prije toga osvojio Evrokup, a pobijedili smo i prvaka Poljske na domaćem terenu. Od Saragose smo kod kuće izgubili nakon produžetka, a u Valensiji bili poraženi sa sedam-osam poena razlike. Bili smo zadovoljni, nismo bili “kanta za nabijanje” i odigrali smo nekoliko vrlo dobrih utakmica, dok je klub izašao na ozbiljnu košarkašku mapu. Tokom prošlog ljeta imali smo mnogo poziva velikih evropskih klubova da igramo prijateljske utakmice ili da nastupimo na njihovim turnirima, ali nismo mogli da odgovorimo jer nismo finansijski bili u mogućnosti. Ipak, ozbiljno smo se etablirali na evropskom nivou, gdje nas prepoznaju kao ozbiljan klub.
Istekao ugovor
GLAS: Kakvi su Vaši planovi za naredni period?
MIKEŠ: Istekao mi je ugovor i vidjećemo šta ću i gdje ću u nekom narednom bližem periodu. Sve je još svježe, sezona je tek završena i sve zavisi od ponuda. Neću da govorim ništa, menadžer dobija ponude pa ćemo vidjeti.
Odmor
GLAS: Koliko je ova sezona bila naporna za Vas?
MIKEŠ: Odmor mi je bio prijeko potreban i odmah smo došli u Banjaluku. Obično ne dođem odmah i sačekam desetak dana, ali sada smo požurili jer je sezona baš bila iscrpljujuća, a sve je ostvareno velikim radom. Imali smo ekipu koja je prihvatila neke naše principe i dobili smo sve bitne utakmice pa se onda pojavila sinergija između igrača, trenera i stručnog štaba, a onda te to gura dalje. Poslije ovoliko godina, i lošije finansijske situacije koja je bila ove sezone u klubu, trebala mi je dodatna motivacija da izguram posljednju godinu ugovora. Zahvalan sam prije svega Bogu što sam imao takvu ekipu igračica koje su me motivisale da guram kao da je sve najbolje i najnormalnije. Ipak, ne možeš sam, ali smo uspjeli i sada je vrijeme za neki odmor pa ćemo vidjeti šta dalje.
