HomeVremeplovBiH na Eurobasketu (2): Propuštena šansa generacije

BiH na Eurobasketu (2): Propuštena šansa generacije

Nakon sjajne premijere na prvenstvima Evrope koju smo imali ratne 1993. godine, kada je osvojeno, do sada nedostižno osmo mjesto, uz titulu prvog strijelca Eurobasketa legendarnog Dine Bilalovića, reprezentacija naše zemlje nije učestvovala na narednom prvenstvu u Atini.

Poznavaoci košarke se sjećaju da je to ono prvenstvo kada se, nakon sankcija, vratila SR Jugoslavija na košarkašku mapu sa osvojenim zlatom. Sjećamo se da je tada bronzana hrvatska reprezentacija napustila pobjedničko postolje ispraćena zvižducima grčke publike i pozdravima “tri prsta” od strane jugoslovenskih košarkaša.

Dakle, u tom vremenu još uvijek svježih ratnih rana mi smo se uoči tog prvenstva našli u istoj kvalifikacionoj grupi sa SR Jugoslavijom. Time smo na neki način ostali bez mogućnosti da nastupamao na Eurobasketu, jer su naši reprezentativci odlučili da ne igraju susret sa istočnim komšijama čime smo izgubili svaku šansu u tim kvalifikacijama.

Evropsko prvenstvo u Španiji 1997. godine ponovo je vidjelo našu reprezentaciju, ali sam plasman je bio daleko od onog ostvarenog četiri godine ranije u Njemačkoj. Bili smo u izuzetno teškoj grupi sa Rusijom, Turskom i Grčkom. I iako smo na gotovo svim utakmicama bili u “egalu”, ipak smo sva tri meča izgubili i na kraju smo zauzeli 15 mjesto pobjedivši u tom susretu Latviju. Tada niko nije mogao ni sanjati da će nam ta pobjeda u Badaloni biti posljednja na nekom EP-u sve do 2011 godine.

Za naredni Eurobasket u Francuskoj smo se kvalificirali ekspresno omjerom 9-1 u grupi sa Litvanijom i Hrvatskom.

Dvije epske pobjede protiv Hrvatske u Skenderiji i na splitskim Gripama očekivanja javnosti su digle do neba. Mnogima do danas nije jasno kako na tom prvenstvu nismo ništa napravili, imali smo sjajnu atmosferu i još bolje igrače, ali falilo je i malo sportske sreće, jedna lopta, jedan šut i sve bi bilo drugačije, posebno protiv kasnijeg prvaka Italije, možda i odlazak do kraja, do medalje, a ovako suze kapitena i nevjerica navijača.

To je trebao biti vrhunac sjajne generacije Markovića, Firića, Alihodžića, Mujezinovića… nažalost, ostala je propuštena šansa jedne od najtalentovanijih generacija BiH košarke u istoriji.

Nikada više nismo bilo toliko blizu vrhunskim evropskim reprezentacijama kao tada. Kao mala utjeha mogla nam je poslužiti činjenica da je tada titulu “uzela” Bošina Italija sa Fućkom i Myersom, a malo je falilo da mi budemo umjesto njih. (D.B.)

DA LI STE PROČITALI?

Najnovije