Borislav Bora Stanković je čovjek koji je jedan od simbola košarke. Upravo na današnji dan rođen je u Bihaću te danas puni 93.godine
Teško je napisati sve uspjehe Bore Stanovića jer to je nemoguća misija, uvijek se ponešto ispusti.
Generalni sekretar FIBA za bezmalo tri decenije (1976-2002), a posle penzionisanja sa epitetom „počasni” na funkciju dugogodišnjeg prvog operativca, ali i predsednik KSS. U glavnom gradu će započeti i (košarkaško) druženje sa prijateljima za cijeli život (Nebojša Popović, Radomir Šaper, Aleksandar Nikolić, Milorad Sokolović, Ranko Žeravica). Od statusa klupskog igrača, reprezentativca, trenera do, funkcionera u KSJ, FIBA, MOK-u…
– Znate, jedno bez drugog ne može, ali mi je košarka mnogo više dala nego uzela. Ovaj sport mi je pružio sliku o životu na drugačiji način, to je najveće bogastvo – pričao je Stanković u jednom od intervijua.
A njegovi počeci pod obručima su i sjećanja na dres Crvene zvezde (1946-1948), Železničara (1948-1950) i Partizana (1950-1953), pa reprezentacije (pet godina, učesnik prvog SP 1950). Onda je sjeo na klupu, prvi put u „njegovom” OKK Beogradu (1953-1963, ali i 1965) gde je novi talenat potvrdio sa generacijom Koraća, Gorsića i Sije Nikolića. Da bi još više uradio sa Orasondom, a ostaje zapisano da je bio prvi strani stručnjak u Italiji sa šampionskom titulom. Ipak, košarkaški sport je obilježio njegov diplomatski dar odnosno funkcionerska karijera. Iako je djelovao, a za sve ove godine, ništa se nije promjenio, kao osoba koja ni mrava ne bi zgazila, uspješno „trajanje” u međunarodnoj košarkaškoj organizaciji je posljedica (znanje se podrazumeva) energičnog djelovanja, uz politiku osmjeha, ne čvrste ruke.
– Basket vokacija me nije natjerala da se bavim sportom nego je on dao mogućnost da se afirmišem kao čovjek i osoba u svakom smislu. Kroz košarku je došla moja afirmacija – nesebično će Stanković.
Mi možemo da dodamo kako je bio jedan od ključnih ljudi za povezivanje košarke „ostatka svjeta” i NBA. Jedan od onih koji je pomogao „cirkulaciju” neamerikanaca ka najjačoj ligi svjeta, ali i Olimpijske igre obogatio učešćem profesionalaca sa druge strane Atlantika, kasnije i na svjetskim šampionatima pod kapom FIBA.
Na pitanje, kada „slaže” profesionalne kockice, prebogatog životnog iskustva, šta izbija u sjećanje, Stanković kaže:
– Prva šampionska titula OKK Beograda (1958), ali i prva jugoslovenska olimpijska košarkaška srebrna medalja (1968). Ponosan sam i na trenutak kada je neponovljivi drim tim, sada već davne 1992. istrčao na teren, sa američkom i FIBA zastavom. Igrali su kvalifikacije, na severu SAD, jer su tek tada postali punopravni članovi američke košarkaške federacije, da bi stigli do OI u Barseloni iste godine.
Osim košarkaškog autoriteta, Bora Stanković je bio rado viđena „pesrsona” u MOK-u. U vrijeme predsjednika Prima Nebiola bio je generalni sekretar sportskih asocijacija MOK-a. Za vrijeme dugog i uspješnog mandata Stankovića na mjestu generalnog sekretara FIBA, košarka je postala planetarna aktivnost, kvantitativno (213 članova) i kvalitativno.
Na konstataciju da ova zemlja nije imala većeg sportskog diplomatu od njegove malenkosti, obavezno dodaje:
– Uzor sportske politike i organizacije bio je Mihajlo Andrejević, potpredsednik FIFA, pa Milan Bata Ercegan, predsednik FILA, Ante Lambaša, predsednik LEN, kao i Artur Takač iz MOK, sa kojim se nisam uvijek slagao, ali smo bili saradnici na istom poslu.
Uz životni moto „živi i pusti druge da žive”, ali i da je „najpametnije ono što čovjek ne kaže”, gospodinu Bori Stankoviću, čeličnoj disciplini i radosti prvog košarkaškog koraka, sretan rođendan!
Bora Stanković je član dve (muške i ženske) američke (1991, 2000) i FIBA Kuće slavnih (2007)
Izvor:Večernje novosti
