Kada je majka Charlesa Berkleya, Charcey Glenn, preminula u junu 2015. godine, cijelo Barkleyevo rodno mjesto Leeds u Alabami, došlo je na posljednji ispraćaj. Na sahrani je bio i jedan ˝neočekivani gost˝.
Barkleyevi prijatelji nisu znali gdje da ga smjeste: nije bio košarkaš, nije čak ni izgledao sportski i nije bio iz njihovog mjesta. Nosio je crvenu polo majicu na pruge, koju je utrpao u smeđe hlače i ni po čemu se nije razlikovao od ostalih muškaraca iz predgrađa. Bavio se istraživanjem mačaka u Iowi. Ukratko, mogao je biti svačiji otac, ali bio je moj.
˝Znaš, bila je to za mene, naravno, veoma teška situacija˝, kasnije mi je ispričao Barkley i dodao:˝I odjednom, on se pojavljuje. Svi su se začudili: Ko je ovaj Azijat? A, ja sam se samo počeo smijati i rekao sam: To je Lin, moj drug. Oni su se začudili i pitali su me odakle ga poznajem. Rekao sam im da je to duga priča˝.
Ta duga priča započela je četiri godine prije toga, prenosi Wbur.org.
˝Znaš, Barkley je divna osoba˝, rekao mi je moj otac, Lin Wang, koji je Barkleya znao mnogo prije nego što ga je lično upoznao.
˝On je jedan od 50 najboljih igrača u historiji NBA, a dugo godina bio je Broj 2, odmah poslije Michaela Jordana˝, ovako bi govorio moj otac na gotovo svakom porodičnom okupljanju.
Kada mi je prvi put pričao o njemu, nisam se pretvarala da znam ko je osoba o kojoj je govorio. Košarka me nikad nije zanimala.
U Googleov pretraživač ukucala sam pojam Charles Barkley. Čini se da je prilično poznat i definitivno nije poput ostalih prijatelja mog oca. Ali opet, znala sam da ljudi pojam ˝prijatelj˝ definišu vrlo različito.
Prije dvije godine zamolila sam oca da mi pokaže poruke koje su razmijenjivali. Tata mi je dao svoj mobitel, u kojem su bile većinom poruke koje je uputio moj otac, a sadržavale su mnogo uzvičnika. Kazala sam mu da mi njihovo dopisivanje izgleda prilično jednosmjerno i vratila sam mu mobitel.
Kako sam razgovarala o njihovom poznanstvu sa drugim ljudima, počela sam misliti da je moj tata jedan od najvećih sretnika među košarkaškim fanovima ili je sve ovo samo šala.
Ali ne, prijateljstvo je bilo stvarno.
˝Bilo je to kao još jedan u nizu uobičajenih događaja˝, uz osmijeh se prisjetio Barkley.
˝Bio sam na službenom putu˝, rekao je moj otac i dodao:˝odsjeo sam u jednom od hotela, a prolazio sam kroz lobi kada sam ugledao Charlesa Barkleya. Otišao sam da ga pozdravim i da ga zamolim da se fotografišemo˝.
˝U Sacramentu sam držao govor na jednom humanitarnom događaju. Sjedio sam za šankom i tvoj otac i ja bili smo sami. Sjeli smo i počeli razgovarati˝, ispričao je Barkley.
˝On je predivan čovjek˝, rekao mi je otac.
˝U jednom sam mu trenutku rekao da sam ogladnio i pozvao sam ga na večeru, koja je trajala dva sata. Zatim smo se ponovo vratili u hotelski bar, gdje smo razgovarali još nekoliko sati. Sve ostalo je prošlost˝, rekao je Barkley.
Moj otac i Barkley sreli su se u predvorju hotela i iduće večeri i noć poslije. Na kraju treće noći otac mu je rekao da mu je bilo ugodno razgovarati s njim i da se lijepo osjećao u njegovom društvu: ˝On je isto rekao za mene i dao mi je svoj broj telefona. Rekao mi je da kad god budem u Atlanti, New Yorku ili Phoenixu, da mu se javim i da ćemo se vidjeti ako bude u gradu˝, ispričao mi je otac.
Narednih godina, otac bi mu se javljao kada je bio u jednom od gradova i uvijek su izlazili zajedno.
˝Bilo je to dobro vrijeme˝, rekao je Barkley, dodajući da su njegovi prijatelji Shaq, Ernie i Kenny također uživali u društvu mog oca.
Večerali su zajedno, gledali su utakimce, a vjerujem da su išli i u provod, ali o tome otac nije pričao.
˝Volio je čistiti. Na njegovom je stolu uvijek bila kutija sa maramicama i svaki put kada bi sjeo, obrisao bi sto˝, govorio je moj otac.
˝Tvoj je otac bio jedan od najsretnijih ljudi koje sam ikada upoznao. Nije da to samo govorim, ja to zaista mislim. Zadovoljstvo je biti s prijateljima, znaš? Da budem iskren, nemam mnogo prijatelja. Mislim, poznaješ mnogo ljudi, ali kada vrijeme provodiš s prijateljima, to je nešto sasvim drugo˝, rekao je Barkley.
Kada bi se vratio kući, kolege su zafrkavale tatu da im priča o Barkleyu i stalno su htjeli da slušaju ˝priču˝, ali on nije mario za to da li mu vjeruju ili ne.
˝Odrastao je 1970-ih godina u Alabami. Otac je njega i majku napustio kada je bio mali, a odrastao je s bakom i mamom, koje su čistile tuđe stanove da bi osigurale egzistenciju. Život mu je bio težak, ali uprkos svemu, veoma je poštovan u svojoj profesiji i to je njegova priča˝, govorio je otac.
Moj se tata u Iowu doselio iz Kine 1990-ih i govorio je da mu je, kao Azijatu, trebalo mnogo vremena da dobije dobar posao i da ga ljudi počnu cijeniti. Smatrao je da je to njegova sličnost sa Barkleyem. Obojica su se mnogo trudili, davali su sve od sebe i vjerovali su da boja njihove kože nije važna.
U junu 2015. godine Barkleyeva mama je preminula. Kada je tata čuo za to, potražio je detalje o sahrani i odmah se ukrcao u avion ka Leedsu, u Alabami.
˝Nije bilo lako doći do tog mjesta. Ja sam iz veoma malog grada˝, rekao mi je Barkley.
Ali, moj se otac pojavio na sahrani zbog svog prijatelja. Kasnije je večerao s Barkleyem i njegovom porodicom.
˝Mnogo mi je značilo to što je izdvojio vrijeme da dođe na sahranu˝, rekao mi je Barkley.
U maju 2016. moj je tata dobio rak. Dijagnoza je bila rak srca.
Tata i ja smo često gledali akcione i kung fu filmove, a gledali smo i košarkaške utakmice. Samo on i ja i mnogo gledanja televizije u našem dnevnom boravku.
Dani su prolazili. Prolazili su mjeseci… Prošle su dvije godine. Tata nije govorio Barkleyu o svojoj bolesti.
˝Nazvao sam ga i naljutio sam se kada sam saznao. Rekao sam mu: Čovječe, pa drugovi smo. Možeš mi reći. Ne dosađuješ mi. Uostalom, znaš me dovoljno i da si mi dosađivao, ja bih ti to rekao˝, ispričao mi je Barkley.
Barkley nije znao da ga je tata skoro svake večeri gledao na TNT-u i kada se osjećao bolje, smijao se zajedno s njim. Na taj način, on je tati pravio društvo.
U junu 2018. igrale su se NBA finale. Golden State Warriors protiv Cleveland Cavaliersa. Tata je bio u bolnici, na intenzivnoj njezi. Volio je Warriorse. Posjećivala sam ga i čitala mu sportske vijesti.
Jedno nedjeljno popodne tata je bio umoran. Zrake ljetnog sunca ispunjavale su njegovu sobu. Dan se primicao kraju, a sumrak je počeo ulaziti…
Kada je sve bilo gotovo, uzela sam tatin telefon i svim njegovim prijateljima poslala sam slijedeću poruku:˝Zdravo, ovdje Shirley. Tata je upravo preminuo˝.
Sahrana je bila dan poslije NBA finala. Tatin najdraži tim, Golden State Warriorsi, sinoć su pobijedili.
Sahrana je bila u Iowi. U trenutku kada sam razgovarala s prijateljicom iz djetinjstva, ona je zastala sa zapanjenim izrazom na licu. Okrenula sam se i pogledala iza sebe.
On je bio tamo. Uronjen u toplinu ljeta u Iowi, visinom se isticao među ostalima. Bio je to Charles Barkley.
˝Nisam upoznao nikog iz vaše porodice i nisam nikog poznavao˝, rekao mi je kasnije Barkley.
Ali, svi su zapanjeno posmatrali čovjeka kojeg su znali samo sa televizije, jednu od najpoznatijih ličnosti na svijetu. Prošao je, pogledao nas i samo je uzdahnuo.
Kasnije, poslije svega toga, poslala sam sms Barkleyu i pitala sam ga:˝Zašto moj tata? Zašto Vam je baš on toliko značio?˝.
Poslije sam ga nazvala i pitala o čemu su njih dvojica uopće razgovarali.
˝Kao prvo, jasno je da je bio moj fan ali uglavnom smo razgovarali o tebi i tvom bratu. Bio je veoma ponosan. I ja imam kćerku i vrlo sam ponosan na nju jer je dobra osoba. Tako je isto i vaš otac bio ponosan na vas˝, odgovorio je i dodao: ˝Gledaj, sada si premlada da bi ovo shvatila, ali kao odrasloj osobi, važno ti je samo da ti djeca budu sretna. Samo to ti je važno, da im pružiš sve u životu˝.
Što smo više razgovarali, shvatila sam koliko su on i tata bili bliski. Barkley je znao toliko
mnogo o meni i mom životu, iako je ovo bio prvi put da smo razgovarali.
˝Imam krasne uspomene i drago mi je što smo bili prijatelji. Zbog onog što sam čuo na sahrani, koliko je postigao i koliko je pomagao drugim ljudima, poželim da nije bio toliko skroman i da se malo više hvalio˝, rekao je Barkley.
˝Da vas direktno pitam, je li Vas impresionirao˝, pitala sam.
˝Da˝, odgovorio je Barkley.
Zbog načina na koji su se ljudi na sahrani prisjećali mog oca, shvatila sam, na primjer, da nije bio samo hemičar koji se bavio mačkama, nego naučnik, doktor nauka koji je mijenjao industriju. Nije bio samo imigrant, nego neko ko je pomagao i pružio ruku kineskim pridošlicama. I nije bio samo zamišljeni čovjek, nego neko kome su se drugi obraćali za savjet. Shvatila sam i to da tek nakon što je preminuo nastavljam upoznavati svog oca.
Prije nego što smo Barkley i ja prekinuli razgovor, još nešto mi je rekao: ˝Slušaj, ostanimo u kontaktu. Molim te pozdravi mamu i poljubi je. Pozdravi i brata. Zapamti: Nastavi biti ono što jesi, sada je tvoje vrijeme i ne zaboravi to. To je najvažnije. Tata te pripremio da se brineš o sebi i počastvovan sam što sam ga znao, a i tebe, također˝.
˝Hvala što ste se javili˝, kazala sam mu.
˝Nema na čemu, dušo. Samo polako˝.
˝Vi također˝.
Znam koliko je prijateljstvo s Charlesom Barkleyem značilo mom tati. Nije to bilo obično poznanstvo s poznatom ličnošću, koja je rasvijetlila mogućnosti ovog svijeta i drago mi je što mogu podijeliti omiljenu tatinu priču.
A. S.
