U subotu 29. jula se navršava tačno 14 godina otkako prestalo da kuca srce Sabahudina Dine Bilalovića, jedne od najvećih košarkaških legendi na ovim prostorima.
Bilalović je preminuo u 43. godini od bolesti srca kada je u Makarskoj boravio sa porodicom na odmoru. Košarkašku karijeru počeo je u KK Bosna gdje je kao 17-godišnjak priključen prvom timu “studenata”. Bilalović je kao 19-godišnjak bio sudionik čuvene utakmice u Grenoblu kada je Bosna, na čelu sa Tanjevićem, Kinđetom i Varajićem, savladala Emerson i pokorila Evropu.
Nakon smjene generacija, Bilalović postaje vođa nove Bosne, vodeći je u nove pobjede i titule. Iz redova sarajevskih “studenata” prelazi u novosadsku Vojvodinu koja je te godine pravila jak tim. Bila je to ekipa sastavljena od pravih znalaca poput Nikolića, Obada, Lopičića, Antića, Grmuše… koju je sa klupe vodio tadašnji selektor nacionalnog tima Dušan “Duda” Ivković. Bilalović se i u redovima “lala” izborio za lidera ekipe, pa je zbog svojih dobrih igara kucao i na vrata reprezentaciju Jugoslavije, tadašnje svjetske košarkaške velesile. Nakon Vovodine, Dino je svoju karijeru gradio u inostranstvu, nastupajući u Izraelu, Španiji, Hrvatskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je svojim igrama i ponašanjem ostavio neizbrisiv trag u svim klubovima u kojima je igrao.
Ipak, ono što će zapečatiti Dinino mjesto u vrhu legendi BH košarke i sporta uopće, je Evropsko provenstvo u Njemačkoj 1993 godine. U jeku rata, u vremenu kada je Bosna i Hercegovina najviše patila i krvarila, naša košarkaška reprezentacija se skupila ili bolje reći skrpila da bi odradila kvalifikacije i kasnije nastup na Eurobasketu. Samo pojavljivanje na takvoj smotri bila je pobjeda naše države. “Repka” na čelu sa selektorom Mirzom Delibašićem zauzela je 8. mjesto, što je i danas najbolji plasman koji je ostvarila naša košarkaška reprezentcija ikada. Dino Bilalović je dominirao na tom Eurobasketu, bio je prosto nezaustavljiv. Latviji je ubacio 36 poena, Estoniji 29 poena, Hrvatskoj 28 poena… da bi završio kao prvi strijelac Eurobasketa sa prosjekom od 24,6 poena po susretu. Svojom dominacijom zainteresovao je NBA skaute koji su pratili Eurobasket tražeći kvalitet za najaču ligu na svijetu. Zamislite tada je BiH bila centralna tema svih evropskih dnevnika po krvoproliću i tragedijama, a na kraju tih dnevnika glavna sportska vijest je bila da najbolji strijelac Eurobasketa Dino Bilalović dolazi iz te Bosne. To je sigurno izazivalo zabunu kod prosječnog Evropljanina koji je iz udobne fotelje pratio vijesti iz zemlje i svijeta. Mi još uvijek nismo svjesni jačine titule prvog strijelca Eurobasketa koju nam je Dino donio te ‘93 godine. Lijepo je danas pogledati historiju evropske košarke i vidjeti ime Dine Bilalovića kao najboljeg strijelca Eurobasketa ‘93 u društvu Dražena, Galisa i ostalih majstora košarke. Moramo biti ponosni što je i Bosna I Hercegovina u takvom društvu zahvaljujući Dininim koševima.
Koliko se mi danas sjećamo Sabahudina Dine Bilalovića, kao država kao društvo, enitet, kanton, čaršija, mahala, avlija ili kako već?
Slabo, jako slabo, ne znam da li ima u našoj državi ulica nazvana po Dini Bilaloviću, a i ako ima ona je negdje u brdima, daleko od košarkaških dvorana u kojima je Dino “harao”, daleko od Skenderije ili Zetre, sigurno daleko od čaršije. Mogao bi se naš košarkaški kup nazvati po legendi kakv je Dino, Kup Dine Bilalovića, ali možda to nije moguće zbog nekog nacionalnog ključa koji nam je sva vrata zatvorio, a koja nam je Dino davno bio otvorio bez ikakvog ključa, već sa loptom u ruci.
U bivšoj “Jugi” svi mi dječaci smo znali sve o pokojnom Radivoju Koraću iako ga nismo zapamatili kako igra, ali kao mali sam znao da je Korać poginuo blizu Sarajeva u svojoj 30 godini. A i pokojni Korać bio je najbolji strijelac Eurobasketa, kao i naš Dino Bilalović. Pamtile su se tada legende i to pamćenje uvijek kreće iz kuće. Koliko se danas mi i naša djeca naša sjećamo Dine Bilalovića, da li su uopšte i čuli? Jako malo, to je sigurno, jer djeca danas znaju, a sutra će sigurno i da se sjećaju Kobija, Lebrona… ili Larinog izbora i Sulejmana. Ne znam da li smo ludi, zbunjeni i normalni ali znam da smo zaboravni!
N.S.
