U vremenu kada košarkaški velikani potpisuju ugovore vrijedne stotine miliona dolara i imaju armije trenera, analitičara i nutricionista, priče iz romantičarskog doba igre pod obručima zvuče gotovo nestvarno. A malo je ko obilježio to doba i postao simbol viteštva, skromnosti i čiste ljubavi prema košarci kao Radivoje Korać – Žućko.
Bio je sedam puta najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije, igrač koji je u Kupu šampiona švedskom Alviku ubacio nevjerovatnih 99 poena (samo je Wilt Chamberlain u NBA ligi dao više – 100), i prvi evropski košarkaš koji je dobio poziv da obuče dres slavnih Harlem Globetrottersa. Pa ipak, jedna televizijska anegdota iz Belgije možda najbolje oslikava o kakvom se šuteru i čovjeku radilo.
Izazov uživo pred milionskim auditorijumom
Korać je bio nadaleko poznat po svom specifičnom, danas nezamislivom načinu izvođenja slobodnih bacanja – loptu je držao s obje ruke, spuštao je nisko do koljena i odatle je „izbacivao“ prema obruču. Mnogima je taj stil djelovao neobično, ali je u njegovim rukama bio smrtonosno precizan.
Prilikom jednog gostovanja na belgijskoj televiziji, voditeljka ga je u studiju upitala koliko bi puta, po vlastitoj procjeni, mogao pogoditi slobodno bacanje iz stotinu pokušaja. Skroman kakav je uvijek bio, Žućko je mirno odgovorio: „Pa, negdje između 70 i 80 puta.“
Ne sluteći da su mu domaćini pripremili skrivenu zamku, u studiju se iznenada pomjerila velika zavjesa, a iza nje se ukazao pravi košarkaški obruč. Voditeljka ga je tada, uživo u programu pred milionskim televizijskim auditorijumom, zamolila da gledaocima na djelu pokaže to svoje čuveno umijeće.
Korać se nije bunio niti tražio izgovore. Prihvatio je izazov, stao na liniju i počeo šutirati svojim prepoznatljivim stilom „odozdo“. Jedna, deset, pedeset, osamdeset… lopta je svaki put bez greške prolazila kroz mrežicu. Kada je završio seriju, u studiju je zavladao muk nevjerice, a potom gromoglasan aplauz – Radivoje Korać pogodio je svih 100 od 100 slobodnih bacanja.
Odbio stan i automobil jer je košarku igrao iz čiste ljubavi
Ova priča iz Brisela bila je samo odraz Koraćevog karaktera. Bio je avangarda svog vremena – donio je prvu ploču Beatlesa u Beograd, prvi obukao džemper na „V“ izrez, obožavao pozorište, knjige i muziku, a materijalno ga nikada nije zanimalo.
Ostalo je zapisano i da ga je legenda Crvene zvezde Aleksandar Gec svojevremeno zvao da pređe na Mali Kalemegdan, ponudivši mu odmah stan i tada prestižni automobil Fiat 1300. Korać ga je samo s osmijehom odbio, rekavši da ga takve stvari ne zanimaju i da košarku igra isključivo iz ljubavi prema svom OKK Beogradu i samoj igri.
Zato i ne čudi što je nakon njegove tragične pogibije 2. juna 1969. godine kod Sarajeva, na insistiranje samog državnog vrha, njegov kovčeg umjesto državnom bio prekriven olimpijskom zastavom – uz obrazloženje da je Žućko bio veći od zemlje koju je predstavljao i da je pripadao cijelom svijetu.
TIA
