Ne pamtimo kada je jedna reprezentacija pred najvažnije utakmice kvalifikacija pod misterioznim okolnostima ostala bez prve i druge petorke kao što je to slučaj sa reprezentacijom Bosne i Hercegovine pred susrete sa Francuskom i Belgijom. Poslije pomnije analize ne možemo se oteti utisku – ništa nije slučajno.
Vratimo se na 2016. godinu i izostanak Alexa Renfroa zbog čega je tadašnji selektor Damir Mulaomerović na Rusiju morao krenuti sa Zahiragićem i Gegićem, dvojicom debitanata na poziciji 1 ili sa maloljetnim Džananom Musom usljed otkaza na drugim pozicijama u timu. Renfroe se zaklinjao da će doći i igrati, a kada je spisak sa njegovim imenom otišao u FIBA-u, on se nije pojavio. Klasična diverzija?!
Ko je signalizirao naturaliziranom Bosancu da treba izigrati selektora Mulaometovića? Isti taj Renfroe će kasnije izigrati i Duška Vujoševića, a onda će se pojaviti snovi o angažmanu Scotia Willbekina i Adamsa. Prvi je odustao iako je dao riječ, drugi isto tako. Ko je stajao iza njih?
Pošto nismo uspjeli angažirati novog naturaliziranog igrača u kvalifikacije smo ušli sa domaćim snagama. I sada kada smo na pragu plasmana u drugi krug kvalifikacija događa nam se serija otkaza. Kome smeta plasman?
Svakako da nas je sve zabolio izostanak Džanana Muse, novog idola nacije. Ko stoji iza njega? Musa neće igrati Ljetnu ligu NBA, a, prema procjenama, vrlo vjerovatno da će najprije dobiti šansu u Razvojnoj ligi NBA, pa tek onda u pravcatoj NBA. Dakle, prepreka za njegov nastup nema, ali…
Isti onaj čovjek čiji su prsti umiješani u slučaj Renfroe, Willbekin i ine druge, uključio se i u slučaj Muse. Sve pomenute povezuje menadžer Miodrag Miško Ražnatović koji, sve očitije, nema dobre namjere prema nacionalnom timu BiH. Šta više karcinom s istoka razara biće reprezentacije koja je stvarana u najtežim vremenima i koja je bila ponos nacije.
Ražnatović ima još uvijek svoje saveznike u KS BiH i tu se zatvara začarani krug. Hoće li o tome biti govora na sutrašnjoj press-konferenciji u Hotelu Tuzla? Pokušali smo kontaltirati i Ražnatovića, ali on ne želi dati izjavu za portal BHbasket.
Previše je, dakle, sličnih situacija da bi posljadnja događanja oko reprezentacije bila slučajnost. Naš Savez je u dubokoj krizi, a reprezentacija faktički pred izborom – biti ili ne biti. Do nas je hoćemo li pustiti da nas istočnjački karcinom i dalje nagriza i u potpunosti sruši ili ćemo, kao sto puta do sada, napokon reći odlučno NE i preuzeti reprezentaciju koja je naša i koja ima potencijal ne da igra u kvalifikacijama već da igra na Svjetskom prvenstvu. No, plasman na velika prvenstva bit će iluzija sve dok Savez ne pretrpi promjene u svakom smislu te riječi.
V.B.
