Da li se sjećate Kenana Karahodžića? Nekadašnji igrač Partizana, trenutno je član španskog drugoligaša Ueske, a za lokalni “Heraldo” otkrio je malo poznate detalje iz njegovog privatnog života.
U njegovom sadašnjem klubu igraju momci sedam različitih nacionalnosti. I dok je to Špancima pomalo neobično za Karahodžića nije ništa novom. A kako i da bude kada je riječ o momku rođenom u Srbiji, koji je odrastao u mulietničkoj Bačkoj Topoli, koji je igrao za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, a koji sam za sebe kaže da je u njemu pomešana srpska, bosanska, austrijska i andaluzijska krv.
– U Španiju sam došao kada mi je bilo 14 godina na poziv Unikahe iz Malage. Kuća mi je u Srbiji, a porodica mi je iz Bosne i Hercegovine. Zato sam i izabrao tu reprezentaciju. I mogu da vam kažem da mi je djetinjstvo bilo komplikovano – počeo je priču Karahodžić.
Uslijedio je do detalja opisan dio života koji je sigurno potpuno izvajao njegovu ličnost.
– Kada sam imao sedam godina majka me je napustila. Sa njom nisam u kontaktu. Znam gdje živim pošto je morala da potpiše neka dokumenta kada sam dolazio u Španiju, ali ništa više. Mene i starijeg brata su odgajili otac i baka. Nismo imali mnogo, ali ja to i nisam znao. Živjeli smo u selu sa oko 800 stanovnika. Nije ti ni bilo potrebno mnogo. Sjećam se da sam bio srećan kada sam trčao po šumi.
A onda je uslijedila selidba.
– Otišli smo u Bačku Topolu. Gradić sa oko 15 hiljada stanovnika. Moj brat je trenirao košarku, a u selu to nijd bilo moguće. Baka je odlučila da se preselimo. U tom gradu živi 15 različitih nacionalnosti, školuješ se na srpskom i mađarskom, a na ulici slušaš različite jezike.
Kenan je potom otkrio i da mu košarka nije bila omiljeni sport.
– Trenirao sam fudbal. I sada ga igram tokom ljeta. Jednog dana sam bio na treningu brata, lopta je došla do mene i šutnuo sam. Bio je to moj prvi šut ka košu.
Četiri godine kasnije uslijedio je poziv Unikahe.
– Počeo sam u KK Topola, a zatim sam prešao u Spartak iz Subotice. Otišao sam na jedan kamp u Crnu Goru koji mi je preporučio Kosta Jankov. I stigao je poziv Malage. Bilo je ludo. Bio sam u Malagi sedam dana i ostao sam. Pozvao sam oca, rekao mu da žele da me zadrže. I on se složio. Sve je bilo drugačije. Recimo, vrijeme kada se ruča. I sjećam se da je bio decembar, a da nisam morao da nosim kaput. Mada na to sam se brzo navikao – kroz smeh je rekao Karahodžić.
Basketbalsphere
