Odgovornost za rezultatski krah ŽKK Jedinstva Piemonte u netom završenoj sezoni preuzela je direktorica Mara Lakić-Brčaninović. Mnogo je faktora zbog čega je to tako, ali je i najbitni onaj da je Jedinstvo Piemonte imalo najmlađu ekipu, uz to ekipu iz Tuzle, sa izuzetkom Žakline Milošević.
No, o tome nećemo. Šta nas je ponukalo da napišemo ovaj komentar? Komentari koji su osvanuli na društvenim mrežama, a koji u kontekst rezultatskog kraha pominju i ime Melise Brčaninović.
Komentari da je Mara Lakić – Brčaninović “gurala” svoju kćerku u proteklim sezonama, te da je to uzrok lošeg rezultata u ovoj su u najmanju ruku smiješni. Svi koji prate košarkaške prilike u ženskoj košarci BiH znaju da je Melisa Brčaninović talenat koji se pojavi jednom u deset ili dvadeset godina.
Pa koji to onda trener ili trenerica ne bi takvog talenta uzeo u svoju ekipu? Da li bi Melisu trenirao Goran Jurčenko u RMU Banovićima ili Goran Lojo u Play Offu? Naravno da da. A to što je se potrefilo da u tuzlanskom Jedinstvu Mara Lakić – Brčaninović bude trener, a njena kćerka Melisa najbolja igračica je splet okolnosti.
Prvo zna se ko je Mara Lakić-Brčaninović, bez namjere da je iko brani. Trofeji i medalje su mjerila nečije karijere. Mara ih ima napretek!
Drugo svi oni koji su gledali utakmice Jedinstva znaju da je Melisa postizala 30,40,50 poena po utakmici. U čemu je problem? Problem u tome što je igrala 40 minuta?
Ma hajte molim vas!
Inače u Tuzli događaju se čudne stvari. Kada je Mara Lakić – Brčaninović na početku svog mandata u Jedinstvu dovela dvije Amerikanke, igračice iz Srbije i Hrvatske i na čelu sa Goranom Jurčenkom osvojila Kup BiH opet je bilo negativnih komentara. Gdje su tuzlanska djeca?
Kada su tuzlaneske djevojčice pet godina poslije sa Melisom, Jasminom, Anelom, Almom i Naidom stigle do finala Kupa BiH i parirale poluvrijeme tada super moćnom Čeliku, Mejdan je bio sablasno prazan. Zašto Tuzlanke i Tuzlaci nisu podržali tuzlanske djevojčice.
U narednim sezonama Melisa Brčaninović je bila prva violina, ali uvijek joj se na pleća stavljala majčina hipoteka. I kada je otišla Melisa Brčaninović je, sudeći po komentarima, indirektni krivac. Zašto?
Mara Lakić – Brčaninović je preuzela odgovornost i nagovijestila da će u idućoj sezoni dovesti adekvatna pojačanja. Jedinstvo Piemonte će ostati u ligi, 99 odsto, a igračice iz prošle sezone imat će godinu dana više iskustva.
Na koncu konaca i to su tuzlanske djevojčice sa prosjekom godina 15.5. Tražili smo tuzlanske djevojčice, koliko je on-line komentatora bilo na utakmicama? Šta zapravo hoćemo?
Da neutemeljeno diskreditiramo svakog ko nam padne na um. Zato smo napisali ovaj tekst. Ne da branimo Maru Lakić-Brčaninović. Ona je sama priznala da je kriva. Ali jednu stvar joj ne možete spočitati. Za vrijeme njenog mandata bilo je najmanje osvetoljubivosti. Igrali su i igraju djevojčice ranijih trenera i uposlenika kluba. Nikom vrata nisu zatvorena.
To što, recimo, Jasmina Ahmetbegović na dva kola prije kraja prvenstva odluči da okonča karijeru i život nastavi u Njemačkoj nije krivica Mare Lakić-Brčaninović. Ko koga može spriječiti ili skresati mu krila u njegovim životnim odlukama.
I na kraju još riječ-dvije o Melisi. Pratili smo većinu njenih utakmica u Jedinstvu. Znamo da je igrala časno i pošteno, gotovo da se nije čuo njen glas. Dakle, uopšte nije zloupotrebljavala svoj položaj i činjenicu da joj je majka, jedna od naših najboljih košarkašica svih vremena, trenerica. Ni njene suigračice nisu imale negativan komentar. No, ako ga eventualno imaju sad, onda nije do Melise i Mare, do njih je i do njihovog licemjernog karaktera.
Ipak vjerujemo da su cure koje su nosile dres Jedinstva u proteklih pet-šest godina velike prijateljice i da su mnoge od njih upravo uz Melisu igrale svoje najbolje utakmice.
E.D.S.
