Odluka Koste Kondića da neće igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine još je jedan bolan šamar domaćoj košarci, ali i navijačima koji su godinama gledali kako se od dječaka iz omladinskih selekcija pravi budući lider Zmajeva.
Kondić je prošao mlađe kategorije reprezentacije BiH, nosio državni grb, koristio sistem i pažnju saveza, ali kada je došao trenutak da vrati dug zemlji iz koje je ponikao – odlučio je da seniorski dres ipak ne obuče.
Selektor Dario Đerđa pokušavao je razgovorima promijeniti njegov stav, čekao odgovor do juna, ostavljao otvorena vrata. Međutim, čini se da je priča završena i prije roka. I to na način koji će teško sjesti svim ljubiteljima bh. košarke.
Posebno boli činjenica da Bosna i Hercegovina već godinama kuburi s kvalitetnim domaćim igračima, dok mnogi talenti iz ove zemlje bez problema prihvataju druge zastave, druge projekte i druge interese čim se ukaže ozbiljnija prilika.
U vremenu kada reprezentacija nema luksuz da se odriče mladih i školovanih igrača, Kondićevo “ne” djeluje kao poruka da državni dres više nije čast, nego opcija koja se bira samo kada odgovara karijernom planu.
A reprezentacija ne može opstati na rezervnim emocijama i polovičnoj lojalnosti.
Kondić ima pravo na svoj izbor. Ali i javnost ima pravo da taj izbor vidi kao razočaranje. Jer nije isto kada odbije neko ko nikada nije imao veze s BiH i kada to uradi momak koji je prošao omladinski sistem reprezentacije i godinama bio projektovan kao budućnost nacionalnog tima.
