Poslije igranja u matičnom Čeliku i tuzlanskom Jedinstvu, Zdenka Kovačević već drugu godinu je u pečalbi. Poslije Rumunije zaigrala je u Češkoj.
Druga je sezona otkako si u inostranstvu. Možeš li povući paralelu na debitanstku i ovu koja je u toku?
“Prvu godinu igranaj u inostranstvu, odnosno u Rumuniji, mogu reći da sam imala više sportske sreće. Bila sam u stabilnom klubu u kojem sam mogla maksimalno pokazati i dikazati svoj kvalitet. Trenutno sam u Češkoj u klubu koji je promijenio dva trenera i dosta igračica. Sve to, htjeli vi ili ne, utiče na igre. Imala sam i ozbiljniju povredu ramena te sam bila odsutna nekih dana sa parketa.
Poređenje liga Rumunjske i Češke?
“Rumunjska liga ima dosta stanih igračica, većinom Amerikanki, tako da se igra većinom svodi na individualni kvalitet. U Češkoj je drugačije. Oni imaju u ligi dosta domaćih mladih igračica, igra se kolektivna košarka i dosta jača odbrana”.
Pratiš li događanja u Ligi BiH, koja je faktički svedena na rang nekadašnjih školskih takmičenja?
“Naravno da pratim. Nažalost liga je koliko vidim jako lošeg kvaliteta, ali šta očekivati sa ovakvom lošom ekonomskom situacijom i recimo nepostojanja ženske reprezentacije. Kao u svemu ostalom u BiH tako su i u ženskoj košarci pogrešni ljudi na pogrešnim mjestima. Naravno čast izuzecima”.
Kakve su dalje ambicije u karijeri?
“Želim u narednih nekoliko godina uskladiti profesionalno igranje košarke sa završavanjem magistarskog, a onda i doktorskog studija negdje u inostranstvu”.
Može li nešto više o trenutnom klubu, gradu u kojem živiš, ekipi, saigračicama, nostalgiji…
“Ostrava je jako lijep grad. Ekipa i saigračice su super, a trenutno imamo ubrzani ritam utakmica. Igramo dvije lige, a počinje nam i kup takmičenje. U januaru i ebruaru imamo utakmicu svaka tri dana. Već 10 godina ne igram kući tako da mogu reći kako sam se navikla. Ali, jako je teško biti daleko od porodice, prijatelja, ali je najteže bez momka Gorana”, rekla je Zdenka Kovačević za portal BHbasket.
N.N.
